Neka mi sude

....osjećam.... kože nemam reagiram svim svojim bićem na svaki milijuniti dio podražaja koji dolazi iz vanjskog svijeta u trenutku postajem dijelom beskraja u njemu živim svakim mikronom svog sićušnog svemira osjećam i podražaje od kojih kosa zaboli... nije lako crtati osmijehe, sunce u boji naranče nalaziti opravdanje za tuđe grijehove tankocrtna je granica između čovjekoljublja i samouništenja o trnje se žustrom nogom saplićem tražim rijeku, resku bol da umijem u slapovitom, muljonosnom koritu odbacujem uske steznike pitomih obala iz krletke izlazim bez oklopa... neka mi sude oni oni koji me ne poznaju... ilustarcija: net planeta

- 09:04 -

Komentari (13) -

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.