Što o čemu, kako, kada, zašto, gdje...

O čemu da pišem danas?...stotinu ideja meškolji se u mozgu...da vam pišem što sam noćas sanjala, doručkovala, jesam li pjesmu napisala, koji sam post izdvojila kao posebnu poslasticu, ma hajde molim vas koga to još zanima...ispast ću smiješna... Da pišem o blogu, znam to bi vas moglo zanimati, ali znam i da bi me netko vrlo lako mogao pomnožiti sa nulom...moram biti strogo pažljiva, iskazati svoj stav kojeg po svim pitanjima uvijek imam ali sam oprezna kad ga treba iznijeti na svjetlo dana.Da pišem o politici, ni u ludilu, bolje je i svrsishodnije pisati o selektivnom odvajanju otpada, politika neće u moju kuhinju... Taj naš blogoland je nekad košnica prepuna nara...tiskaju se blogeri, jedan do drugog, na listi uvijek netko nekoga potisne, takav je sistem. Nekad mi se čini da je blogoland džungla gdje se moraš dobrano čuvati jer možeš nekome zapeti za živac. Ako se to dogodi nelagoda ti ne gine. Jednom riječju moraš biti odgovoran i svjestan ako pogriješiš i ako nekome staneš na žulj danima ti nema oporavka. Ako iz bilo kog razloga odeš u blogomirovanje ( jer privatni život se ipak događa daleko od blogolanda), budi spreman na pričice i priče, sa pokrićem i bez pokrića. Eto, danas zaista ne znam o čemu pisati. U ovu košnicu ionako ja nisam nikad u stanju ubaciti nešto pametno, Nije zato smak svijeta. Važno da tipkovnica trpi moja lupanja. Važno je i to da nikad nikome neću uputiti uvredljivu riječ, uvijek ću se o postu izjasniti kad me dirne nekom posebnošću ( temom, ilustracijom ili nekim detaljem u dizajnu). To lupkanje po tipkovnici pričinjava mi zadovoljstvo. Ona me najbolje poznaje, jedino ona zna što sam pisala, što sam brisala... I sada sam lupajući ove jutarnje misaone putešestvije brisala nešto, jednostavno morala sam iz čiste predostrožnosti da se ne zapletem o trnje... e da, neka kaže tko što hoće, blogoland mi je po mjeri, ma što drugi mislili o meni. Zato ostajem ovdje i ni makac dalje, kome pravo kome krivo, boli me brigica... ( idem sad na posao...stiglo mi je pedesetak radova koje moram vrednovati, jedna sam od članica Povjerenstva za Lidrano...hvalite me usta moja... to vooooolim iznad svega...ni pretpostaviti ne možete kako veliki umjetnici mogu biti te dječje glavice...pametne...) ilustracija: net planeta

- 09:54 -

Komentari (15) -

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.