|
Ovaj blog ("Trenutak za slovo", autorice agava505) ostavlja vrlo pozitivan dojam kao mjesto gdje se kombiniraju pjesnički, literarni i osobni motivi, svakodnevne osvrte na život, komentare o društvu i iskustva koja su autentična i iskreno napisana. Sadržaj je raznolik — od poezije i refleksija o ljubavi, do komentara o svakodnevnim događajima, kulinarskim navikama, prijateljstvima i društvenim susretima, pa sve do razmišljanja o osobnom rastu i izazovima.
Stil i tematski fokus
Blog je pisan fluidno i toplo, s naglaskom na osobni izraz i refleksijama koje čitatelju pomažu da se poistovjeti s autorom. Pjesnički naslovi, osvrti na svakodnevne rutine i komentari na kulturne događaje čine blog posebno privlačnim za one koji zanimaju književnost i introspekciju.
Komunikacija s čitateljima
Redovito se objavljuju postovi, što pokazuje autorovu dosljednost i angažman. Komentari na postove ukazuju na aktivnu zajednicu zainteresiranih čitatelja, što doprinosi interaktivnosti i osjećaju zajedništva na blogu.
Platforma kvalitete
Blog.hr je poznat kao popularan hrvatski alat za bloganje, koji osigurava tehničku jednostavnost i pristupačnost za održavanje stranica. Platforma ima aktivnu zajednicu blogera zainteresiranih za komentiranje, dijeljenje i pisanje, što dodatno obogaćuje korisničko iskustvo na blogu agava505.
Zaključak
Blog "Trenutak za slovo" nudi intiman, inspiriran i raznolik sadržaj. Idealno je mjesto za ljubitelje poezije, introspektivne zapise i one koji vole pratiti svakodnevne životne priče — posebno u kontekstu lokalne kulture i književnog izraza
|
15.01.2021., petak
U uzdahu refrena
Sorry, moja pjesmo, u ulici slatkih nemira, nema me
tihujem sjećanja u pogrešnim cvrkutima
uzalud mi putovanje raspjevanim notama
nema me
uvojcima jutra
pramenom nade vezana
u drugoj sam pjesmi
u uzdahu refrena
nestajem
u valovima srca
u ledom okovanom poljupcu
molim se...
***
Pokaži nam put, Bože,
nemoj da jezditi moramo
mrklim hodnicima bespućima uzdaha
nekome je mladost popilo rujno vino
nekome srce odlutalo kamenitim vrletima
u ponorima strasti
u vremenu bez svjetla i nade
pokaži nam put
do mirisa cvijeća
obraze pomiluj patniku, nesretniku
u kose djevojačke zadjeni lavande stručak
zlatnom zrakom sunca, lica nam ozari
nisu krivi oni kojih su
pohlepom i laži kupile zvijeri
vijenci portreta razbacani
nevino čeljade povrijeđeno
iza brokatnih trepavica
pogledi mrki skriveni
jezerskim mutnim vodama
rasule se kose vilinske
cvrkut ptica ne primjećuju više
i mora šum stran je
bonaca duše
plovidbe zaborav
Bože, pokaži nam put...
Ilustracija: net planeta
|
- 09:51 -
Komentari (9) -
|
|
