Sorry, moja pjesmo, u ulici slatkih nemira, nema me
tihujem sjećanja u pogrešnim cvrkutima
uzalud mi putovanje raspjevanim notama
nema me
uvojcima jutra
pramenom nade vezana
u drugoj sam pjesmi
u uzdahu refrena
nestajem
u valovima srca
u ledom okovanom poljupcu
molim se...
***
Pokaži nam put, Bože,
nemoj da jezditi moramo
mrklim hodnicima bespućima uzdaha
nekome je mladost popilo rujno vino
nekome srce odlutalo kamenitim vrletima
u ponorima strasti
u vremenu bez svjetla i nade
pokaži nam put
do mirisa cvijeća
obraze pomiluj patniku, nesretniku
u kose djevojačke zadjeni lavande stručak
zlatnom zrakom sunca, lica nam ozari
nisu krivi oni kojih su
pohlepom i laži kupile zvijeri
vijenci portreta razbacani
nevino čeljade povrijeđeno
iza brokatnih trepavica
pogledi mrki skriveni
jezerskim mutnim vodama
rasule se kose vilinske
cvrkut ptica ne primjećuju više
i mora šum stran je
bonaca duše
plovidbe zaborav
Bože, pokaži nam put...
Ilustracija: net planeta

|