*** Sve je tu

...kad se desi ljubav meni ili drugima,radosna sam, uživam u ushitu koliko god ta ljubav traje ostaje trag u srcu...ljubav dođe i ode - nije svevremenska kad se desi pjesma - ona ostaje na papiru trajno zapisana i kao pisani trag pobuđuje znatiželju često joj se vraćam - kad god poželim, kad god osjetim da sam pri prvom čitanju propustila neko novo značenje ili poruku. na pragu duše na sagu srca prostirem filigransko tkanje satkano nitima ljubavi, radosti, ushićenja, strepnje, boli i neizrecive tuge. Pjesme imaju moć. Svaka riječ ima svoju boju, miris, lakoću, ona je pitka, sočna ali i gorka, i čemerna, i bremenita i kad je laka poput leptirovih krila i teška poput malja, ona ima svoju ljepotu neka je...moja je.           *** Sve je tu pramen kose iščupan u ruci stih ispisan na izgužvanom papiru u napuštenom kutku brvnare pored mora i bonace džepovi puni straha živih leševa i nijemih pogleda sve je tu i blindirana sobica i tek poneko slovo u spomenaru života i ona je tu žena uzdaha, slučajno smještena u kontekst zlatokrilog postojanja zanosno, nadahnuto bezbojno slovo iščitava izdaje je srce, tako prokleto iskreno tako prokleto samo poljanom poezije već dugo caruje mrak ženom je htjela biti čipkastom podsuknjom bulevarom prošetati ne dadoše duboki izrezi raskalašenih minijatura duše ne dadoše dekoltei, grudi na izvolite modno osviještene, žutilom metafora, probuđene zrele žene živa davno više nije, a ni važno nije nema je na gozbi na pladnju svijeta, oni koji za svilen veo znaju ako dušu imaju, neka je čekaju. Ilustracija: net planeta

- 10:01 -

Komentari (8) -

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.