...riječi, tutnje, iz dubine vrište
od kristala jasnije, od potoka bistrije
zarez nježan, točka od kamena stamena
riječi, za sva srca koja traju
za noći u kojima na jastuku najtoplije priče podrhtavaju
riječi plahe, za one koji topli dom snivaju
dok pod nebeskim svodom ruke u molitvu sklapaju
riječi utjehe dok zemlja se od boli trese
ponori otvaraju, vrište duše zatrpane...
riječi nijeme za bespomoćne
kojima se pod respiratorom
sekunda vijekom zove...
riječi, za probušeno čovječanstvo
s križa siromaštva
gdje vapaj gladi jači je od
licemjerja i srama...
riječi, za lutalice iskre istisnute
za one koji snivaju radosti trenutke
za duše krhke koje snagu trebaju
riječi, boginje trenutka, tragovi bezvremeni
na osunčanim poljanama
za snjegove koji ne kopne
u prvom proljetnom cvijetu...
Ilustracija:net planeta
|