Ona vidi moje šarene duge

... tu ženu nikad vidjela nisam, o njoj ništa ne znam znam samo da bez mog stiha ona ne ide na počinak... javila se, umiljat joj je glas miluje poput lahora, još mi teče venama... reče mi da su joj posebne u stihu moje šarene duge, da je dirnu moje paperjaste tuge... reče da je radost obuzima kad moju knjigu u ruci ima i da su moji snovi plavi kao rijeke ... svaku moju na licu boru vidi svaka otkriva života trag gleda kako zvijezde hvatam rukama podsjećam je na horizont gdje se svakog jutra budi po jedna zraka sunca... ( dirnula me ta žena, a nikad je vidjela nisam daleko je Bog dragi zna hoću li ikad...) pitate se zašto mi je ta žena potekla venama... ona dušom toplom, srcem širokim sluša očima ne može, sljepoća je donijela vječni mrak suprug joj pročita svako moje napisano s l o v o... *** ...nedjelja... dan za odmor danas sam dužna sebi poneku malu radost... na moj način, praznik oku...

- 09:39 -

Komentari (13) -

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.