Jutarnja iskrica

...Tebe, vječni putniče izgarajućih zjenica na morskom sprudu moje oči čekaju modrije od neba i blještavila plavetnih dubina u njima plamte djetinje radoznalosti, svi lahori prošlosti, bezdan i ponori bivstvovanja reske nove rane i utisnuti stari ožiljci ... moje te pjesme čekaju zašto ti je oko suzom umiveno... ne budi ranjiv na moje pjesme popucale su u finim strunama nespretno otvorene duše naivna srca ali savjesti čiste... paučinasta nježnost motiv je ljubav tema svevremena, metrika neistražena titraji srca skriveni, u bolnom klupku zamotani... penjimo se zajedno stepenicama dobrih vjetrova već smo davno dotakli rubove nemilosrdnih strepnji i briga... Ilustracija:net planeta

- 09:23 -

Komentari (15) -

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.