Sliku duše ostavljam i u pjesmi srca titraj
neka ide daleko, neka se vrati ispisana u nekom buketu
neka donese saznanje da je ovakva kakva je
dotakle daleke horizonte
***
...u napuklinama osunčanih slika, srca svilena
uspomene tihuju
i priznanje da ga je voljela,
pod otiračem je ostavila
pred vratima
iza kojih je stolovala
lj u b a v
....tamo gdje pjevaju vinogradi
tamo gdje spavaju suncokreti
tamo gdje su se vrbe
utopile u tuzi
ugasio se plamen riječi
kojima ga je životom žeđala...
***
...u razbacanim slovima
ćuti spajalice mostove,
lijane poveznice, riječi neispisane
u smajlićima ostavljenim iz navike
u trenutku sve postaje
p o e z i j a
sve postaje voljenje
iz sna i nestvarja svjedočanstvo trenutka
kad je srce ostavila
na obzorju
jedne pjesme
pučinom reale vjekuje san
njezina ga čežnja traži
u val se pretvara
mreškajući se u
željama...
Ilustracija: net planeta
|