*** Na horizontu izgubljenih misli...

Pričaj mi o svojim snovima možda su isti kao i moji pričaj mi o svojoj samoći možda smo nekad zajedno bili sami tamo daleko gdje su se naše misli gubile na horizontima gdje su se nebo i more vjenčali ludo smo se voljeli... zajedno smo došli do ponora daleko od dubokog razdora ujedinili se naši snovi probudio osjećaj povjetarca u kosi obraze milovao, misli dosegao u ovom neizmjernom bivstvovanju osjećali smo se jače neko ikad ranije... Sami smo, daleko smo ujedinjeni više nego ikad u snu se tražimo, svoje snove živimo ima dana u tišini bez svjetla ostavljamo dušu slobodnu za slalom između silnih valova ne napuštaj me, neću te ostaviti na gromoglasnu pjesmu mora na izdajničkim stijenama okamenjenog srca budimo heroji naših padova *** uronjeni u dahu kapi s mirisom oštre soli umijmo obraze, oslobodimo ih istrošene od boli u sumraku sunca, u vječnoj kolijevci duše nek se smire...i sve naše oluje ludo smo se mi voljeli... Ilustracija: net planeta

- 12:34 -

Komentari (9) -

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.