subota, 29.03.2014.

Deset.

Mirišeš neutralno.
- To je zato što ne postojim, ja sam samo tvoja halucinacija.

petak, 28.03.2014.

Jedanaest.

srijeda, 26.03.2014.

Dvanaest.

Kiša pada već danima, temperatura se nije digla iznad 12 stupnjeva.
Umjesto da spremim kaput u naftalin, oblačim još dva para tajica i grijače na čizme.
To mi je kad čekam ptičice, cvijeće i leptiriće. Koji usrani početak proljeća.

edit: prema mojim proračunima, bit ću kratka tri dana. :D
doduše, nikad nisam bila neki dobar matematičar, al kako je moguće da je ostalo 12 dana do 9. 4.? :D
Uvijek sam mislila da ću završiti na 9. 6. sa zaostatcima, na kraju ću još uć u minus. :D

Trinaest.

.....
Za sve krivim svoju mater.
- Matere. Pizda im materina.
Matere. Pizda im babina.

ponedjeljak, 24.03.2014.

Četrnaest.

Ko ne pogleda, peder! :D

(osim na_kauču, ona uvijek pizdi da ne može gledati yt)

Petnaest.

*first world problems*

Dakle, koji kufer su napravili s ovim cigaretama?
Sranje se gasi kad ne uvlačiš. Skroz ih je teško pušiti, i stalno ih moram paliti.
Što im je smetalo da "popušim" tako par kutija, kad upalim cigaru i zaboravim da mi gori u ruci?
Mislim stvarno, prokleti ameri, kome još izgori kuća jer ne zaborave ugasit cigaru?
Kome, pitam te ja.

nedjelja, 23.03.2014.

Šesnaest.

Već neko vrijeme nisam imala nikakvu potrebu zgurati si tampon u nos. Može biti da je to bilo prije koji mjesec, ili prije koji tjedan, al u svakom slučaju, izgleda da sam upala u žešći disbalans. Bilo bi super da mogu nekako otfikariti svoj nos i disati bez njega neko vrijeme, bez ovog annoying puhanja ničeg van svakih 20 sekundi. Eto tako.
Btw, Atheist Rap je bio super. :D

subota, 22.03.2014.

Sedamnaest.

Da sam zastarjela.
Kad želim uloviti nekog u svoju mrežu, tako da mu dlanovima obuhvatim lice, i natjeram ga da i on traži mene.
A onda me propara osjećaj da sam ionako previše zajebala da bi se ikada takav osjećaj mogao ponoviti, i osjećaj da me nitko više nikad neće tražiti dok mu obuhvaćam lice dlanovima.
Da sam zastarjela, koliko je to uopće moguće?
A onda koračam, samo da ga pozdravim, otići ću ako želiš, nije više ionako važno.
- Nemoj otići.
I puštam ga da me ulovi u mrežu, mada mi ne obuhvaća lice dlanovima. Ali toliko je poznat da bih mu dopustila sve. I opraštam i puštam i zaboravljam, i više ničeg nema među nama, a ipak je tu sve, koje je toliko smiješno da plačemo od smijeha, i razumijemo se.
Ja sam zastarjela.
Ne mogu više nikom lice impulzivno uhvatiti dlanovima. Ne mogu više nikom iz znatiželje obuhvatiti oči. Ne mogu više nikome poviriti u dušu i osjetiti jesu li dovoljni. Jesam li dovoljna.

petak, 21.03.2014.

Osamnaest.

Koncert! Koncert! Koncert! Koncert! Koncert! Koncert! Koncert! Koncert! Koncert! Koncert! Koncert! Koncert! *skandira*

Devetnaest.

Oh. Ne samo dvoznamenkasti broj, nego zbilja mali dvoznamenkasti broj.
Već sam ionako na pola druge kutije, oko mi je krvavo, ovo lijevo, kao i obično, i ona glupa pjesma iz frozena mi je tako divljački glasno svirala u glavi cijelo popodne. Sutra, preksutra, i onda sljedeći tjedan, pa sljedeći tjedan, i tako do šestog mjeseca, od srijede do subote, sjedim potpuno besposleno, kao da sam doma, samo nisam, ima da ili umrem od dosade, ili pročitam sve knjige koje nisam do sad. Bah.

srijeda, 19.03.2014.

Dvadeset.

Dvadeset i jedan.

Ništa od slike čokolade, nema svjetla, tek sam se maloprije sjetila.
Okej, to je laž, samo mi se nije dalo zaebavat se s tim. Sigurna sam da ću ju podijeliti, osim ako ju ne pojedem sutra u jutro, ondak neću. Sutra život postaje zanimljiviji, pa će bit i valjda, daj bože, inspirativnijih postova. :)

ponedjeljak, 17.03.2014.

Dvadeset i dva.

Iz Mostara sam si donjela 8 čokoladi "Samo Ti..." s bananom.
Nigdje nisam vidjela da ih ima za kupiti. Sutra ću slikati pa postati na sutrašnji post.
Kad ih jedem, tako sam sretna, da mislim da sigurno imaju neku ilegalnu supstancu. :D
Nema čak ni slika na netu. :)

Dvadeset i tri.

Zaspala sam u 11 na večer.
Probudila se točno u 3 u jutro. Lampa je još gorila, laptop je bio otvoren, foxit reader isto.
Dok sam pokušavala opet zaspati, netko se opet ušuljao u sobu i sve pogasio. :D
Čula sam, al nisam vidjela tko.

nedjelja, 16.03.2014.

Dvadeset i četiri.

15. 03. 2014.

Mamurluk je kuja iz pakla. :D
Ali obećala sam svom dragom prijatelju napraviti palačinke, budući da je kupio sve kuhinjske potrepštine uključujući kutljaču, mutilicu i tavu za palačinke. Ionako nikad nije funkcionirao kao većina drugih ljudi. Ali to je definitivno jedan od glavnih razloga zašto mi je toliko drag. :)

Dvadeset i pet.

14. 03. 2014.

Dvjesto šezdeset ljudi. Grad kuri dobrih 25, a može biti da je bilo samo 20, ali znojila sam kožu sa sebe, zbilja neugodan osjećaj. Lokali smo od kraja promocije do jutra. Teglila sam svoj tuljac cijeli dan i cijelu noć svugdje sa sobom. Negdje u procesu lokanja sam prestala biti namčor i postala *sretna*. :)

četvrtak, 13.03.2014.

Dvadeset i šest.

Mogla boh pričati o tome kako sam niškorisna kad ne spavam noću, i kako ne funkcioniram i kako mi sve ispada iz ruku, ali bez gestikulacije bi to bila samo još jedna moja dosadna priča.
Danas sam otkrila da se bazga zove i zova, uspoređivao je slike umjesto da traži samo jedan termin.

srijeda, 12.03.2014.

Dvadeset i sedam.

Danas me majka s ljubavlju podsjetila na traumu radi koje sam izbrisala osam godina osnovne škole.
Nisu li te mame divne? Pogotovo pod stare dane?
Zaboravi gdje je parkirala auto, ali zato nikad neće zaboraviti kako sam se osramotila u sedmom osnovne.

28.

Počinjem se nervoziti oko četvrtka i petka. Već se vidim kako bježim s lica mjesta u neki drugi grad, i molim neke druge ruke da me grle i ismijavaju i utješe. Možda bih trebala već sada organizirati rutu za bijeg. Uvijek mi se čini da pretjerjujem, a onda kada me cijela ideja mene kako odlazim negdje gdje se ne osjećam ugodno guši, i već stvara tristo izlika za bijeg, i svaka od njih je opravdanija od one druge, mantram i ne osvrćem se.
Kako je to hrabrost? Ja sam vjerojatno najveća kukavica koju znam.

ponedjeljak, 10.03.2014.

29.

Kad su mi dopizdile hrpe Alan Fordova kraj wc-a, prebacila sam se na Voćku poslje kiše i Galeba Jonathana Livingstona. Al kad smo već kod Cesarića, pokušala sam se sjetiti one s petrolejskom lampom, a onda umrla od smijeha. :D
Evo zašto:

"I lije na uglu petrolejska lampa
svjetlost crvenkasto-žutu
na debelo blato kraj staroga plota
i dvije tri cigle na putu.

A tek što se sunce malko skrije,
nestane sve te čarolije.
Ona je opet, kao prvo,
obično, jadno, malo drvo."

30.

Mislim da bi ovo mogao biti jubilarni trideseti post, as in, još mjesec dana do kraja ove ubitačno dosadne agonije.
Al to što ih je samo 30 ostalo do kraja, ne čini ovaj post ništa zanimljivijim. Ovu nedjelju lista glupih filmova je sljedeća:

Fired Up!
Accepted
Peace, love and misunderstanding

A crtića:
Rise of the Guardians
Cloudy With a Chance of Meatballs 2
Frozen

subota, 08.03.2014.

31.

Već danima gledam kako se na grupi neke igrice na fejsu ljudi svađaju oko kupoprodaje vezane za igricu.
Dakle, to je igrica, ne znam jesam li dovoljno naglasila, ali radi se o igrici. :D
A svađaju se kao da je jedno okralo drugog za kuću i zemljište, ko i obitelji na otocima. :D
Odlično se zabavljam. :D

32.

Taman takva doza D vitamina da se preznojiš na mjestima na kojima zimi zaboraviš da se možeš oznojiti, i lakomisleno žderanje pizze sa tunom iza četiri popodne. Ništa na ovom svijetu, čak ni kilo dinstane kapule za gulaš, ne izaziva ovakvu žgaravicu. :D

petak, 07.03.2014.

33.

Idem ja do prijateljice. U akutnom napadu tjeskobe. Bolesna je. Na putu zaključim da ću se ionako morati vraćati sama pješke, i da će mi trebati gasa da se opustim i dođem do doma živa i zdrava. Na pumpi kupujem dvije kutije cigara, pringlese, pivo i ledeni čaj. U sebi mislim, za mene pivo, za pičku sok. Umirem od smijeha. Nema nikog da me zaobilazi u širokom luku.
Sjetim se tandema debila, vidim kako jedan od njih ima drugog, onog signifikantnijeg na skajpu. Pederčine (kao karakterna mana, ne kao pogrdno seksualno opredjeljenje).
Ona ubija simse i kašlje u ruku, a onda joj neki aleksandar šalje poruku "jesi li ti ona koja se transformiše?". Nagovorim ju da mu odgovori "da. Ponekad, kad mi se da, pretvaram se u auto." Kad mi baca high 5, koristi ruku u koju kašlje svoje zarazne klice. Odmah odlazim oprati ruku. Ona se smije, a meni se ne da razmišljati da li se uvrijedila ili nije.

četvrtak, 06.03.2014.

34.

Ne, blog editor mi je otvoren, i brojka za odbrojavanje je upisana, al ja čekam baš da prođe ponoć da napišem post za danas. -.-

utorak, 04.03.2014.

35.

Znam da sam već napisala nedavno jedan post o proljeću i da ga jedva čekam, al daj brate mili, ova kiša i sivo i oblačno će me izluditi.

ponedjeljak, 03.03.2014.

36.

Otvaranje blogovskog mejla i otkrivanje jocine poruke bio mi je vrhunac dana.
Otužno, jel da. :D

nedjelja, 02.03.2014.

37.

Jučer sam, nakon što sam napisala post o pljačkašu mojih zaliha cigara, srela jednog od ljepših muškaraca u zadnjih par godina. Imao je velike smeđe oči i bio je visok i imao je tamno smeđu kosu i par dreadova na zatiljku.
Budući da je sipuljila kiša i kamene ploče u gradu su bile ubitačno skliske, nisam imala pretjerano prilike da ga bolje proučim, pa sam poprilično oprezno hodala 10 m iza njega, ko neki stalker.
Ne viđam baš puno tako lijepih ljudi po ovom gradu, možda ko i ja (a ne kažem da sam ja lijep čovjek) hiberniraju zimi i ne izlaze osim u slučaju praznog frižidera uoči skapavanja od gladi.
Kao, budući da je tako lijep i jučer sam ga vidila prvi put u životu, možda je (jako) mlad, tipa ili jedva punoljetan, ili nimalo. Nekad se bojim da se moja srodna duša još nije rodila. :D

subota, 01.03.2014.

38.

Misli da ju ne čujem kad mi se ušulja u sobu da zdipi cigaru.
Vrata se ponašaju kao da ih se razvaljuje dok se otvaraju, namjerno ih zatvaram prije spavanja, da mi ljudi koji ulaze ne promiču. Probudim se odmah, ali ne otvaram oči. Koncentriram se da dišem duboko i odmjereno, i slušam ju kako sere po mojim navikama, potiho ona to, za sebe, ispod glasa, svejedno je jako iritantno.

39.

Otkad sam otkrila toplu vodu u obliku korektora za facu, više nemam podočnjake.
Sranje je što pokrivaju samo podočnjake, a ne i ničim izazvan umor. -.-