subota, 31.08.2013.

219.

Kad dođem do sutra, počet ću sa slovčanim odbrojavanjem. Kao, da obilježim veliki datum.
Jučer sam malo pošemerila, ko i prekjučer, a nisam ni danas bolje, ali upalile su se sve uobičajene obrane i kočnice, tako da danas neću bulazniti o slikama u glavi, nego o stvarima koje oči vide i percipiraju. A možda neću ni o tome. Skužila sam da što manje učim, to me više boli glava. Kome god da cendram, ne odgovara mi, pa mi se čini da je najbolje da napišem post o tome kako cendram.
Cendr cendr cendr cendr.
Morala bih oprat još koju turu robe i posložit ormar i naučiti liderstvo i menadžment, ali čini mi se da bih prije ovog potonjeg mogla ipak oprati prozore, prošetati, pročitati neku knjigu koja nije vezana za faks i pogledati još jednu cijelu sezonu Kung fu panda: Legends of awesomeness. Već neko vrijeme se ta skripta i ja poprijeko gledamo, bronhitis mi samo u teoriji ne da da pušim, a glavobolja raste na kung fu panda potenciju.
Probudila sam se jutros u 9 u jutro da učim, sad je skoro 12 sati kasnije, a ja se još uvijek nisam pošteno razbudila. Eto, takav mi je horoskop.

petak, 30.08.2013.

220.

Jahač zelenog konja, jaše u suton, u pustinji punoj ljubičastog cvijeća sa zelenim peteljkama i crno-bijelim lišćem. Govori kako mu se svidjela ona opereta od prekjučer i kako bi nekad volio da su mu noge duže i prsti uži da ih može više od jednog strpati u nos. Kako bi se operacija mogla provesti kako treba, bilo je potrebno dovesti pet mekanih zekana i dvije malene kruške, te im postaviti čaj od lipe da se inhaliraju. U svakom slučaju, put je bio dug, a staklo je bilo kratko, i u krucijalnom se trenutku prevrnuo sa četvrtog kata ravno na parkiranog slona pet katova ispod. To je bilo nešto najgluplje što sam vidjela u jako dugo vremena.

četvrtak, 29.08.2013.

221.

Pepeljare su nestale. Nema ih ni za lijek.
Jedina prostorija koja je friško ofarbana je dnevni boravak.
moja soba je puna kreča, al iskreno ne razumijem kako, jer je i dalje jednako vlažna i trošna kakva je bila i prije ljeta.
Svu prašinu i užas sam sama opet čistila. Jedino prozori... ah, prozori. Bilo bi i uto lakše da nisam toliko kihljava kad se uhvatim ukoštac sa besmrtnom prašinom u bitci za sobu.

Danas mi je proradio centar za gluposti, svakakva sam sranja valjala. Dosta sam se smijala. Nisam baš spavala sinoć. Kasno legla, rano se digla, večeras je plan učiti. Sutra je plan ustati i otići do faksa prijaviti ispite. Kako li su sretni studenti sa studomatima svih vrsta. Pojma nemaju. Samo kukaju da je sranje što moraju nekog vraga ići na referadu srediti, a nas starije generacije, već i poštuju i znaju poimence, pogotovo ako su čudaci moje vrste.

Razmišljala sam danas opet (what an odd thing to do) o tamo nekom postu koji je pričao o tome kako se u današnje doba ljubaznost uzima kao flert. I o onom dečku što je prodavao palačinke na otoku, i ljudi su dolazili kupovati od njega, ali nikad nikog nisam vidila da se smješi ili da kaže dobra večer. Pa sam se, sebi vrlo nekarakteristično, nasmješila, i ljubazno rekla dobra večer, i naručila palačinku, i razgovarala sa čovjekom, možda radi neke čiste ljudske potrebe da mu pokažem da ne znam, dobro peče palačinke, ili samo radi jebenog osmjeha koji ne košta ništa.
I onda, umjesto da me preplavi toplina, koja preplavi čovjeka kad uspostavi prijateljski odnos s nekim, prošla me jeza. Uvijek ostajem otvorena opciji da sam samo paranoična, ali obično svoje jeze i nelagode svezi pojedinih osoba shvaćam dosta ozbiljno, kao alarm da se neki jarac događa s tim osobama, a ne bi trebalo. Iz moje perspektive, ja nisam slala nikakve "idemo se jebat" signale. A moja jeza svaki sljedeći put kad bih samo prošla, bila je zbilja razočaravajuća.
Dakle, nasmješiš se nekom iz ljubaznosti, dočekan si kao netko tko je otvoreno došao sa smješkom seksualne simpatije. Možda sam se krivo nasmješila? Možda nisam trebala uopće. Al znate onu, budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu. Možda bih i ja mislila da mi se netko upucavao da mi se samo uljudno nasmješio. Jer generalno gledajući, danas se ljudi rijetko bezrazložno smješe drugim ljudima, a trebali bi.

Čisto radi podizanja kolektivnog morala.

srijeda, 28.08.2013.

222.

Danas sam se (umjesto da učim, naravno) sjetila filmova s Will Smithom.
Ajme kako je on meni dobar. :D
(ovo nije prerecorded post, al jednake je kvalitete. mozak mi ne radi danas.)

Six degrees of separation


(ako bi mi netko mogao objasnit wtf se dogodilo na kraju)

i

Seven pounds


(dodano na moju veliku trenutno pojačanu emotivnu labilnost, totalno sam se raspekmezila) :D
di su mi prijatelji da me grle sad, kmeeeeeeeeeee *cmizdri*

idem skinut Independence day.
Tamo Will Smith cipelari onog mrtvog ejlijena u pustinji i viče na njega da smrdi.

utorak, 27.08.2013.

223

Danas sam kuhala neki čaj.
Budući da mi nos ne radi, mogao je to biti čaj od bilo čega. Našla sam neko lišće doma, neoznačeno, i skuhala čaj od njega. Po svemu sudeći, nije bio origano, kako sam originalno mislila. Zbilja sam potrefila mentu.

Također, vijesti iz mostara idu iz loših u sve gore. Ne znam kako ću održati 365 projekt ako nemam internet doma. Mislim, nije nepremostiv problem, i ne spada među ove loše i sve gore vijesti koje sam čula danas. Al ne usrećuje me. Morat ću ih pisati s mobitela. Ili sutra napisati par komada unaprijed, iako ne volim to raditi, jer mi izgleda kao varanje.

ponedjeljak, 26.08.2013.

224,

figures.
pokosila me temperatura.
išijas.
alergije.
grlobolja.
glavobolja.
kašalj.
ležim i ne spavam, jer ne mogu disati na nos. Aj, bar sam prestala kihati, i to je nešto.

nedjelja, 25.08.2013.

225.

Probudio me u sedam u jutro mobitel. Zapravo, nije bilo uopće poetično. Zvonio je ko luđak, dok nisam otvorila oči u glavobolju od koje mi je bilo muka što sam se uopće usudila otvoriti oči tako rano.

Naime, večer prije mi je tata sav razdragan predložio da dođem na misu da ga vidim kako čita pred ljudima, s tim da je to rekao pod pretpostavkom da nema teoretske šanse da se probudim u nedjelju tako rano u jutro da slušam misu pod lipom na susjednom otoku.

Budući da sam odlučila da mu dokažem da je pretpostavka majka svih zajeba, navila sam tu prokletinju od mobitela da zvoni tako rano, probudim se s glavoboljom u olujno nevrjeme.

Čujem da ljudi bauljaju po kući, ali nitko ne izlazi. Pogledam kroz prozor, nebo je crno, grad se ne vidi, rekla bih da je magla, al nije magla, brate sestro, nego teška kiša. Ljeto je pokojno. Nitko nije otišao na misu. Na otoku ne držimo zimsku robu. Svejedno, par sati nakon, kiša je stala, i cvrčci su vratili pilanu natrag u dvorište.


(prečitavam post, i čini mi se kao sastav na temu "kako sam mislila da je završilo ljeto") :D

subota, 24.08.2013.

226.

Spojena sam na internet koji nema signala.
Općinski. Zaključila sam da očito nešto radim dobro, kad sam spojena na internet bez signala, i se radi gotovo savršeno. Ono, skype crkava svakih 10 minuta, al ionako nema nikog online. Fejs radi, al ne rade igrice. Otvara google, ali samo ako ću guglati potpune gluposti. Recimo, google je crko kad sam tražila što su amidi u hrani, al nije imao problema s tim kad sam ukucala All my friends are dead. Htjela sam uvalit link, da ne bi dobili pogrešnu sliku o meni, ali odjednom google više ne surađuje sa mnom, pa slobodno guglajte sami. Možda mi sad upali da sama guglam amide u hrani. :D

petak, 23.08.2013.

227.

Super je bogatiti iskustvo i učit sve osim stvari koje bi mi donjelo ikakvo akademsko zvanje.
Danas je pun kurac žena vamo u stanu, prisiljena sam pokupit stvari i otići na otok.
Mahala sam svima iz mraka svoje sobe. Ko mali retard. Nekakva djevojačka.
S druge strane moj novi prijatelj koji je zapravo ja mi govori da je nemoguće kontaktirati svog starog prijatelja, ionako ne znam zašto ga toliko žarko želim vidjeti.

četvrtak, 22.08.2013.

228.

Danas sam shvatila da ful često pričam na glas sama sa sobom.
I to da ne biram situaciju kad to radim. Uhvatila sam se danas kako razgovaram sama sa sobom nasred šetnje do doma, o nečem totalno random. Čak me to što na glas pričam sama sa sobom ne uzrujava toliko.
Štoviše, stvari mi se slažu mnogo bolje u glavi ako kažem nešto na glas.
Kad sam shvatila, odnosno, registrirala da sam neku misao izgovorila usred šetnje sa slušalicama, totalno sam se posramila, i htjela sam dovršiti misao u glavi koju sam krenula reći, ali više je nije bilo. Kao da je potpuno iščezla. Ma zapravo, kao da je nikad nije ni bilo.

Definitivno mislim da uopće nije loša stvar što tako šetam i pričam. Samo da me netko ne strpa u ludaru. To bi bilo stvarno sranje. :D

srijeda, 21.08.2013.

229.

Svaki put kad vidim bolestan ili uvenuo cvijet u našem vrtu ili po pitarima, sjetim se poznate rođakove "mi nismo ljudi za cviće". Danas smo igrali tenis u parovima s djetetom pred kućom, pa je isti rođak izjavio "mi nismo ljudi za sportove".
Svjejedno, iako nismo ljudi za cviće i nismo ljudi za sportove, na neku foru, uživamo u sustavnom ubijanju biljaka, mada se za njih brinemo najbolje što znamo, zbilja nismo ljudi za cviće. A što se tiče sportova, nismo ni za sportove. Već se počeo loviti mračak, nitko više nije vidio loptu, i vidiš tri generacije iste familije kako maše reketama, a loptica nam se ili zabije u glavu, ili je na suprotnoj strani "terena", ili se dijete spotiče i pada, ili loptica ipak završi na nedostatku krova susjedove kuće.
Penjanje po lojtrama da se dođe do nje, zadatak je čovika koji nije za cviće, i nije za sportove, ali jučer ili prekjučer je sahranio macu. U glavi mi je već film kako se lojtre savijaju i on pada, krvi po svuda, dijete vrišti, ali to se ne događa. Mislim, dijete vrišti od sreće, ali nema padova i nema krvi posvuda. Baš sam pravi mali tračak sunca.
Čak sam imala i neku poantu sa svim ovim sranjima šta sam nadrobila, al jebat ga, potpuno sam zaboravila s ovom digresijom tamnog oblaka.

utorak, 20.08.2013.

230.

Večerali smo ovo.
Jer je mama dobila iz slavonije dvije ogromne buče.
Budući da ni ona ni ja nismo na "ti" sa slijeđenjem recepta, moji pufferi nisu ispali kao ovi na slici, ali su bili baš fini i bez nekakvog vizualnog efekta. Pogotovo s malo narezane pancete.
A budući da mi se danas ionako jedu jaja. Ili su mi se jela jaja, to je bilo drugo jelo s jajima večeras.
Alergična sam na žumanjke. To mi je prolazilo glavom dok sam oba puta uživala u jajetu.
Sad čekam da prestane bolit želudac pa da konačno prodišem.
Inače, preporučam recept. :)

ponedjeljak, 19.08.2013.

231.

Danas je moj bratić postao grobar.
Našla sam mrtvog mačića u vrtu.
Teorija je da su ga mačci zadavili jutros.
Bratić je iskopao rupu, stavio macu u nju i nakon zatrpavanja položio na rupu veliki plosnati kamen.
Rekla bih da je to bio veoma tužan i emotivan trenutak za nas, al nemamo pojma otkud tog mačića.

nedjelja, 18.08.2013.

232.

It's a beautiful day and I can't make myself study. :D

Ali to nije sve. Ne samo da mi se ne da, nego se sve urotilo da ne učim.
Sad je pitanje, ić u grad čuvat nećakinju, ili ostati na otoku i čuvati nećakinju.
Pazi sad, to je dijete. Mislim, nema 10 godina, da ju zaposlim, pa da me pusti na miru bar tri sata. :D
Jedino da joj stavim maraton crtića na laptopu i dam joj hrane da preživi.
Dok je vani lijep dan, a vrijeme da učim mi ističe.
Kupina sve u zadnji tren. Kako tipično.

233.

okej, pogledala.

želim još:





pa koji dođe prije. :D

petak, 16.08.2013.

234.

Ovo je odličan broj za post.
i 432 bi bio dovoljno dobar, al od stotinjak broja manje sam krenula, pa jebiga, zadovoljit ću se s ovim.
Danas je mađioničar iz plitke posude u kojoj je gorila vatra izvukao zeku.
Nasred trga. Smijala sam se od oduševljenja do maloprije. Tako me lako zalevatit. :D

četvrtak, 15.08.2013.

235.

Još da me ovaj iz štita prestane gnjaviti, to bi bilo super.
Da se bar logira, pa da ga mogu blockati. Iako mislim da to u inat svima koje obilazi nikad neće napraviti.
Danas je na kanalu uskopalo more, u jednom trenutku su nam svima noge bile pola metra u skoku od poda koji nismo napravili svojevoljno, a gumenjak je bio sigurno sedam metara od površine mora.
Bio je to krasan skok, kao i djelić sekunde užasa, u mašti gdje nema nikakvog straha i u stvarnosti gdje smo, u pizdu materinu, skoro popadali u more :D
Bilo je stvarno, stvarno divno iskustvo. Tata se zbilja dobro držao. :)

srijeda, 14.08.2013.

236.

postoje dvije rtine.
- ne postoje. samo je jedna.
dvije su. rtina miletić i rtina miočić.
- samo je jedna, vidit ćeš sad kad dođemo.

Bile su dvije. Njegova naravno, nije bila miletić nego miočić. Vlahilend iz prvog lica, dva debila, ja definitivno jedan od njih, nasred ceste, mjesečina kriška limuna, kasnije, puno kasnije, kriška grejpa, i četiri kilometra neosvjetljene ceste pune luđaka ispred nas. Večerala sam na autobusnoj stanici. Improviziranoj. Samo proširenje na cesti. S hranom u krilu. Sa srećom u srcu kad sam shvatila da imamo i ajvara i kapule. Volim kapulu.
Dok sam gledala gore, a ne gledala kuda hodam, pale su četiri zvijezde. Prvi debil, koji mi nije vjerovao da su dvije rtine, hodao je 10 m ispred mene. Cijelim putem sam ga zajebavala. Ne mogu vjerovati da moram hodati po cesti usred noći, po jebenoj cesti punoj luđaka u autima šta idu u Zrče, al s druge strane, nema veze, zvijezde me tješe. Meteori. Koji kurac je već padao. Samo dok sam gledala.

utorak, 13.08.2013.

237.

Uvijek sam pod dojmom da moja familija komplicira stvari. Dok se ne nađem u vrtlogu tuđe koja bi mi voljela olakšati, a zapravo mi se samo plete pod noge. Ostavit ću današnji post na blogu zbilja relativno rano. Danas idem kupit dragom poklon za rođendan prekjučer, uz iskrenu nadu da mi neće ishlapiti sva tekućina iz tijela dok sam u procesu "lagane šetnjice kroz grad".

ponedjeljak, 12.08.2013.

238.

Mdada, preživila sam. Nekoliko minuta prije ponoći, brzinska vožnja biciklom do pumpe. Koja u ponoć zatvara. Onda u jutro frka i panika jer sam nekako ja ispala kriva što je tata zaboravio svoj internet. Jedina povezanost s tim jest ta što je zaboravio svoj internet koji je bio uštekan u moj laptop, al nećemo sad cjepidlačiti.
Danas sam imala matineju glupih filmova u nedostatku volje da radim išta drugo, cijelo vrijeme se tješim, kao, duga je noć, tako da zaista mislim da će i biti. Bila je neka pjesma koju sam kao htjela staviti, al toliko sam lijena da mi se ne da ni to. Jebate al grije ovaj laptop.

nedjelja, 11.08.2013.

239.

Nevjerojatno. Svaku nedjelju, tu u nastambi? ermn dnevnom prebivalištu? uglavnom, u kući u kojoj se preko dana odmaraju penzići, mi to zovemo još od djetinjstva Bosna, dođu mladi metalci i imaju ili probe ili svirke. Zanimljivo je da sam volila takvu muziku i da mi je čudno da mi sada ide na živce, jer mi je ta kuća jako blizu, i u ovom trenutku apsolutno imam razumjevanja za sve one "čangrizave" starce koji su srali kad bi se događale svirke, jerbo ono, BASOVI!!! JESU LI ONI GLUHI?!
Takav pritisak mi u glavi stvaraju, da mi dođe da ih idem tamo ne znam, zalit šmrkom ili ih isprebijat štapom za hodanje. A nemam ni jedno. Tako da zapravo nema ni veze. Najveće sranje je posljednja cigara u kutiji. I duga duga noć. :)

subota, 10.08.2013.

240.

U mojoj glavi stotinjak glasova
istim intenzitetom i kaosom mantraju:

Ti si najjača na svijetu.

*probudi se!*

nekidatum2006.

Izdišem vatru iz solarnog pleksusa.
Glava će mi eksplodirati.
Ne čujem više ni jedan glas u glavi,
a slike koje mi podsvjest stvara, ignoriram.
Samo nekakav potisnuti bijes i svjesna nesposobnost da oprostim.
Drugima, ili sebi, to je posve nevažno.

U grču stagnacije sam zbilja predugo i bojim se opuštanja.
Ponekad mi se čini da se patološki bojim potpuno krivih stvari.

Dragi Bože.
Oprosti mi što se ljutim i što sam nestrpljiva.
Oprosti mi što sam spora, lijena i neodgovorna.

Da se nisam uvjerila da je moja neodgovornost veća od ljubavi koju nekad osjećam kao ljudsko biće, skoro bih bila toliko bahata da obećam da ću biti bolja. Ali treba ostati svjestan okvira svojih mogućnosti.

petak, 09.08.2013.

241

Jučer smo. Sinoć smo. Jutros smo.
Uglavnom bio je mrak i prošla je ponoć.
I lovili smo neko zeleno svjetlo što je dolazilo iz mora.
Što je to? Planktoni? A prebrzo se kreće.
Sigurno morska neman neka! Više se nikad neću moći opušteno okupati.
Trčali smo. Trčala sam tako da mi je suknja pala na pol guzice.
Samo da bismo 200 m dalje otkrili ronioca.

četvrtak, 08.08.2013.

242.

U zaostatcima sam opet. Dosta zajebancije.

srijeda, 07.08.2013.

243-

http://onemorelevel.com/game/acid_bunny

Jučerašnji post. Kasnim.

utorak, 06.08.2013.

244.

Znam da sam rekla dosta o mačkama, al ovo neće biti post o mačkama, nego post o tome kako sam sjela na biciklu. Neće to biti ni pretjerano dug ni pretjerano pametan post, ali neće ni biti o mačkama, bit će o bicikli. Zapravo neće biti ni o bicikli, bit će o uvali do koje sam došla biciklom.
Dvoje dečkiju golih do pasa lansirali su reketima oblutke prema pučini. Razmišljala sam da li im Cthulhu svojim golemim reketom vraća oblutke, i što je točno mreža, a onda sam vidila da je plitko, i sve da im i vraća, da li je vidljiv samo svojim najvjernijim fanovima? Zgodniji dečko zamahnuo je reketom, promašio oblutak, ali zato oblutak nije promašio njegovu glavu. I svi se nasmijaše, i njegov prijatelj, i oblutak, i moj bicikl, i Cthulhu i ja.
Na povratku napala me maca kamikaza, kao da je psić, prvo je digla guzicu, zamahnula repom, i skočila na moju biciklu o kojoj se ne radi u ovom postu, a bome se ne radi ni o maci bez osjećaja za samoočuvanje. Zakočila sam i opsovala ju i svi se nasmijaše. I baba u kolicima, i teta kraj nje s ogromnim kuferom i maca bez nagona za samoočuvanje.
Danas mi je dopizdio i mamurluk, ni o njemu se ne radi ovaj post, ali evidentno je da još uvijek traje, i zaista mi je dopizdio. Prvo sam malo plesala, onda se istegnula, onda žonglirala, onda zatvorila prozore riskirajući umiranje od vrućine i na sav glas pjevala, vjerojatno užasno išla na živce svim susjedima s malom djecom, nije mi kapacitet glasnica kakav je bio, al urlanje je iz svakog ugla samo urlanje, onda sam popizdila i sjela na biciklu i otkrila da se ne mičem s mjesta, pa opsovala i bicikle s brzinama. Trebala sam uzet ponicu, ta te ne zeza, a i sic je udoban. Doduše, jurenje i skakanje preko ležećih policajaca nije teren ni za ponicu ni za tu rozu biciklu koju netko uporno vozi na prvoj brzini.
Uostalom, bila sam kod blogerice she can do it! koja piše da vježba i da se osjeća sjajno. :D Pa reko, možda da i ja napravim nekog jarca od sebe, iako se ovaj post ne radi ni o tome, i malo se izmorim prije spavanja, bez da se prisilno okružujem ljudima koji mi ne odgovaraju.

Eto tako, svako toliko mi dođe da napišem neki duži post, a ovaj se stvarno radio ni o čemu. :D

P.s.
Siguronosno pitanje: Koje od slijedećeg: Noga,Krava,Zatvor,Ružica je osobno ime...?
Krava!
nije.
Noga!
nije. kako nije?!

Aj dobro, bar nisu brojevi.

ponedjeljak, 05.08.2013.

245.

Dosta o mamurluku. I o macama. I o pijancima.
Jedino sranje je kad isključim to četvero, nemam pojma šta da kažem. :D
Nemam novih pjesama, nemam novih misli, mogla bih se očistit malo i ne znam, počet meditirati na vrhu brda nakon dva sata šetnje, ako ništa, svako jutro. :D Samo da mi se mobitel napuni pa da imam šta slušati. :D

246.

Opet kasnim dan. :)
Sad su završile dvije kule, pa ono. Inače i dalje mamurluk.
A štaš, mislim, treba pričekat da prođe. ;)

subota, 03.08.2013.

247.

Roswell, brate sestro, Roswell.
I mamurluk. I jedan pomidor. I slike bljuvanja i glavobolje iz pakla.
Znaš onu dobru staru, neću više piti.

Do sljedećeg puta.

P.s. Ova pitanja koja provjeravaju jesi li bot ili nisi su stvarno svakim danom sve luđa.

petak, 02.08.2013.

248.

Nizak tlak u glavi i čaša crnog domaćeg vina, i pjevam ko da me lijepo slušati.
S druge strane, gledam Roswell. Rođak će me poljubit u čelo kad dobije račun za internet. :D

četvrtak, 01.08.2013.

249.

Danas se dijete dva puta sudarilo sa betonom.
Prvi put je mirno stajala, a zid se zaletio u nju. Drugi put smo igrale tenis i ona je samo stajala s reketom i onda je pod doletio u nju.