srijeda, 31.07.2013.

250.

M: hej di si?
K: evo hladim se u sobi.
M: soba ti je hladna?
K: hladim se u sobi.
M: hladiš sobu?
K: hla-dim-se-u-so-bi. Zar me ne čuješ?
M: aha, hladiš se u sobi?
K: ko prst sama.

utorak, 30.07.2013.

251.

Izneveralo nas jučer.
Nebo je bilo boje lososa i ljubičasto. Onda je oluja što je pokosila cijelu hrvatsku, jednostavno otišla s druge strane brda, i mi ju nikad nismo vidjeli. Doduše, stvarno je jako puhalo i nosilo prašnjavu prašinu i morsku prašinu u oči, al inače smo spekli dvije pizze i baš je bilo dobro.

ponedjeljak, 29.07.2013.

252.

Iznenadilo me mjesečno krvarenje jutros. Šest dana ranije od očekivanog. Da ne spominjem da sam imala izrazito neugodan san koji je završio tako da sam sanjala da sam se probudila i da mi je dragi na skype napisao neki roman koji je završio rečenicom "trebala bi odjebati od mene, to je najbolji način". Onda sam se u panici probudila još jednom, ovaj put zapravo, jer samo mamurluk može biti toliko bunovan i polusvjestan, i tražila internet, pa skype da se uvjerim da ta rečenica ne postoji, a onda ga natjerala da mi obeća da ju nije ni pomislio. Nećakinja mi je mitarila jastuke, kasnije ovog jutra, jastuk je lud i bodljikav od perija, pravi mi točkice na licu. Zezali smo se da ćemo me slikati kao za osobnu, jer su mi na neku foru samo ramena pocrnila. Našla sam svoju lošu fotku mačora koji su dio harema na početnoj stranici bloga, skupa sa cvijetom koji se zove Isusova muka, koji mi je razriješio par dilema od prekjučer. Da sam manje random ne bi valjalo nikako.

nedjelja, 28.07.2013.

253.

Mama mi je uspila usrati zdjelu punu kunjki, kad mi je prišla s leđa, i prpošnim pjevnim glasom rekla da liče na ženske spolne organe. Kunjke mi više nikad neće biti iste.

254.

Subotom je zbilja teško na vrijeme napisat post.
Cijeli dan na sunjari, izgorila sam ko majmun, al ne, ovaj put nisam panda.
Došla doma, malo bauljala, nije mozak utrnuo od cuge, očistila 10 kila kunjki, i dok sam se došuljala do rođaka, već su mu vrata bila zaključana. :D Ništa od interneta. Sinoć me zvao neki čudni broj, oko ponoć, nemam ga u imeniku, a jutros sam se probudila u osam i rekla koja se normalna osoba nedjeljom budi u osam? i nastavila spavati. Eto tako.

petak, 26.07.2013.

255.

Kravica.



Dio harema



Dođi. Dijete ju drži da ne zbriše. :)

četvrtak, 25.07.2013.

256.

Danas me zaskočilo dva popodne. Probudila sam se na ručak. Da sam bar ružila, pa da to opravdam nekako.
Moram priznati da je život manje nervozan kad ima interneta.
Mama je zatvorila Dođi u sobu u prizemlju. Nema više mačaka oko kuće. Ni muških ni ženskih. Naša maca, centar zabave.

srijeda, 24.07.2013.

257.

Joj, stalno sam u nekom fajtu s internetom. Večeras sam se ušuljala bratiću u stan dok je spavao i maznula mu stick, tako da eto mene na netu večeras. :D S mačkama ništa novo, izgleda da je Dođi napravila harem mužijaka. Već par dana me vrlo intenzivno boli glava, tatin tlakomjer veli da sam klinički mrtva. :D Al more je toplo i na suncu je vruće, i bože ne da mi se uopće kukati oko stvari koje me bole i smetaju me u svakodnevnom životu. Bliži se ta velika fešta obiteljska, svi su pomalo već na iglama. Samo me zanima kako ću među 30-ak pijanaca ostati trijezna. :D

utorak, 23.07.2013.

258.

More je toplo, nisam to očekivala. Trebalo mi je kao staroj babi jedno 45 minuta da uđem, čak sam i neke stare babe viđala da su se brže ušetale u more nego ja. Dobra vijest je da unatoč tome što koža peče kad si na suncu, zaštitni faktor 30 kids funkcionira, pa mi desno rame ipak nije reš pečeno. Ne znam zašto baš desno, čini se da je bilo više na udaru nego lijevo. Pretprošle godine zaspala sam pijana od 11 do 2 popodne na sunjari s cvikama, pola ljeta su me zezali da sam panda.

ponedjeljak, 22.07.2013.

259.

Isto tako, treći post od zaostatka, neka moje mačke Dođi.
Počela je doma dovoditi mačke (as in mačore), i to ne svojoj kući, nego našoj kući. Infestirani smo napaljenim mačcima.
Imam teoriju da je onako mačkovski, kao što su mačke uvjerene da svijet postoji da bi njih služio, pogotovo ova naša, a i onaj tip šta piše sinfest isto to misli, uglavnom da je naša Dođi rekla svojim frajerima/jebačima da postoje neki ljudi u nekoj kući koji nju već godinama služe i da bi oni baš mogli doći kod nas da služe i njih. I tako je jedan žuto bijeli mačor ušo u kuću i zapišao cijeli teritorij, uključujući čistu haljinu nevjenčane supruge mog brata. Najbolje od svega, tjeram ga i vičem mu da je peder i da ode ća, a on mene gleda kao da sam ja uljez u njegovoj kući, ne on u mojoj.

Eto na, kod nas uvijek neki show. :)

260.

210713

Već sam na blogovima prije pisala da imam mačku i da se zove Dođi.
Ono što vjerojatno nisam rekla da joj je hit pravit mačiće sa svojim sinovima.
Sigurna sam da je inbreeding normalan za mačke, ali mačići su joj sve slabiji i kržljaviji. Doduše, ona je malo mentally challenged i anoreksična, pa može bit da je to do mog subjektivnog mišljenja.

261

200713

Zaostatci, zaostatci.
Otišla na otok, pa me internet iznevjerio. Mislim, nema ga. Večeras sam doma pa ću nadoknaditi, možda napisat koji post i za budućnost. Naravno, ukoliko me ne izda nadahnuće. Što je vrlo izgledno. Mislim da ću sad kroz par postova pisati o našim mačkama na otoku. Zapravo, priča o jednoj našoj mački.

petak, 19.07.2013.

262.

Uvijek odaberem glupo mjesto da sjednem u katamaranu.
Vratila sam se u stan koji nosi obiteljsko prezime. Umorna sam ko konj. Sad popit pivo, pojest sendvič i na spavanac. Noge mi otpadaju. Mislim, sve ono pentranje po stepenicama. Nisam znala da se noge mogu ovoliko upaliti. Gore. :D

četvrtak, 18.07.2013.

263.

Ne da mi se ići. Ne da mi se. Al ne može nego tako. Mislim, gotovo ne želim da je drugačije. Jedino što ne znam što ću u gradu raditi od u jutro do pet popodne, budući da nisam nekakav kavopija zadnjih par godina. Planiram već uzeti dva sendviča za rođaka i mene i već sam kraća za bijele tenisice, bit će više mjesta u torbi, možda čak i da strpam jednu torbu u drugu. Danas mi je iscurila krafna posvuda, mama će me poljubiti u čelo i reći bravo, kćeri. Već me danima napada osjećaj da nisam trebala doći, i postao je krunska misao svaki put kad se probudim sama. Umjesto dublje povezanosti, samo je površnija, kao, ne očekuje od mene ništa, osim da ja prestanem biti ja, a budući da ne smijem biti ja, jer tada se otvara pakao, ne mogu ni reći da mislim da je to bullshit. Zbilja nisam trebala doći.

srijeda, 17.07.2013.

264.

S jednog brda na drugo. Nemojte me krivo shvatiti, ne tužim se. Pojela sam na silu pizzu, koja je bila toliko fina da mi je bilo žao što sam se doma nažderala napolitanki, onda smo promptno izletili iz busa jer sam mislila da ću evo sad ću povratit, odmah na licu mjesta tamo pred svima. Onda sam pričala svoje divne snove, malo za kontru onima koji nisu baš nimalo divni, i nisam povratila na kraju. Al djeca su doma, ne djeca, tinedžeri, napravili žurku, i žurkiraju i dalje, a mi smo stari ljudi, večera na lijepom mjestu i rani spavanac, mrzim što nema mladosti u nama što smo tako sjebani i umorni, al samo nad sobom imam moć, pa ću od sebe uvijek rado krenuti. Po novom.

265.

Danas sam prošla ne znam koliko, jer sam užasna prostorno, a malo bolja vremenski, al u mojoj glavi to je sigurno negdje, a ne nikako išta ispod 10 kilometara stepenica. Sigurno je trećinu polovine manje. Ne znam ni koliko je to što sam napisala, užasna sam i matematički. Iako, uvijek sam volila bikvadratne jednadžbe. Valjda zato što su bile totalno nebitne i nije ih bilo na ispitu. Također, ne znam ni konstruirati. Ako ništa, profesor iz matematike u srednjoj je zbilja dobro plesao valcer. Kao što je i tajnik bio pravi adrenalin freak, u doba kad sam i ja koketirala s tom idejom.

ponedjeljak, 15.07.2013.

266.

Rijeka u japankama. Nebo i nije baš plavo.
Otvorili su birc u kojem po masnim parama prodaju svježe iscijeđene voćne sokove. To mi je bilo umjesto kave.
Obično mi je umjesto kave gusti sok. Ili sok od jabuke. Manje skup, al više umjetan. Ili ona nova kemikalija s okusom koja prolazi kao mineralna voda. U svakom slučaju svježe iscijeđen sok, sto posto prirodniji, i sto posto skuplji. :)
Ionako ne volim piti kavu u jutro. Kava u jutro je čekić koji me zabije na automatsko upravljanje i nepotrebno vegetiranje. Al ima fin okus, toliko joj mogu dati.

nedjelja, 14.07.2013.

267.

Danas putujem. :) Putujem putujem! :D Autom pa brodom, putujem putujem! :D
Baš sam super sretna putujem! :) Vidit dragog i vidit stari grad srca mog i vidit Trsatsku gradinu i vidit ljubičasti smog i vidit Drej i vidit dragog, al to sam već rekla, nervozna sam, al pozitivno nervozna jer putujem putujem! :D Ako netko oće razglednicu, ima tu mejl moj sa strane. Ništa bez adrese, jelda. ;D

subota, 13.07.2013.

268.

Svaki put kad idem kupiti traperice, oblije me hladan znoj.
Ja sam mrkva, nemam bokova, nemam guzica, imam vrlo duge noge.
Sad, naći traperice da stoje na meni je zbilja naporan posao.
Prvo, ova sranja šta se sad nose, ove kao superuske traperice. Bože šta je to neudobno.
Ako uzmem svoj broj, onda nogavica ne ide dalje od koljena. Koljeno mi uopće nije toliko kvrgavo.
Ako uzmem broj veće, onda hlače normalno dođu do kraja, oću reć, daju se navuć, ali kvragu, pojas mi je pet brojeva veći.
Svojom flawless logikom mogu doći do zaključka da u kini, ili gdje ih već prave, očito kroje hlače za neku drugu vrstu. Mislim kao, za neka druga bića iz drugog svemira. Još nisam srela osobu koja ima obrnuto proporcionalan opseg butine i struka. :D Jače butine, strukić. Ogromni bokovi, srneće nožice. Mislim, ne sudim ljudima koji imaju takav opis, al daaaj, po kakvim se takve hlače mjerilima kroje? Ne moš više čak nać ni normalne hlače na treger, sve su tobože seksipilne, neću seksipilne hlače na tregere, oću da su vrećaste i da vise s mene i da su udobne. Glupa neudobna odjeća. Dečkima prave puno udobniju robu.

petak, 12.07.2013.

269.

Htjela sam ubacit par slika, al nemam pojma kako se stavljaju slike u post. :D
Može li mi to netko objasniti, tipa u komentaru ili telepatijom, s tim da bi bilo dobro da se, ako se koristi telepatijom, prvo uvjeri da se čujemo. :D

270.

Par filmova i par glupih razgovora, i par oproštaja kao da su nam zadnji u životu.
I hajlajt dana ponoćna šetnja do moroskoka. A smrznem se svaki put.
Stalno viđam dvojnike ljudi koje ne želim viditi po gradu. Kao da nije dovoljno grozno što postoji realna vjerojatnost da se sretnemo. :D

srijeda, 10.07.2013.

271.

Danas, otpeljala svoju bisagu na popravak.
Ovaj put me krojačica nije mnogo neugodno zajebavala za nju.
Kupila si britvice, spužvicu, gumice za kosu i nekakvu neobičnu crvenu boju za kosu.
Večeras se farbam. Više volim promjene na koje vidljivo sama utječem. :)

utorak, 09.07.2013.

272.

Zašto nakon savršeno završenih priča, dizni snima nove djelove?
Mislim, kakve fajde od tog? Samo mi kvare uspomene.

ponedjeljak, 08.07.2013.

273.

Dani lete kad čitaš knjige nevezane za faks...
Doduše, kako bih ja to znala, mislim da nikad nisam učila iz knjige :)

nedjelja, 07.07.2013.

274.

Sedmi sedmog izgleda baš ko neki lijepi datum.
Cijeli dan sam okružena ljudima, pijana, nasmijana.
Čak smo išli na more, na stranu to što se nisam kupala.
Super je tako nekad otić malo. :)

subota, 06.07.2013.

275.

Nisam se makla iz sobe danas.
Osim u kuhinju na ručak.
I odnjet rođaku pivo. Glupa sam, trebala sam se izolirati od interneta na otok. A nisam. A stignem još.
Sve mi se čini da bih mogla odlučiti kroz par minuta pa stići na trajekt. ili da zovem nekog pijanca da me dođe pokupit. Subota je, subota. Stalno zaboravljam da je grad pun ljudi.

petak, 05.07.2013.

276.

Danas sam trebala
skuhat ručak
prešutit
pustit kovčeg
prošetat do kolodvora
prešutit
prespavati
improvizirati
ne srušiti se putem
čini mi se da iz mene izlazi golema količina života, a ja sve u kontru.
Čak kasnim par dana sama za sobom. Sjetim se bloga tek kad je već preko ponoć. Nešto s tim satovima ne valja, nasmrt se dosađujem, a vrijeme prolazi užasno brzo.

277.

Popodne sam počela gledat Misfits.
Sad je dva u jutro skoro, i dalje gledam Misfits.

Moram priznati, vrijeme leti kad sliniš za Nathanom Youngom. :D

četvrtak, 04.07.2013.

278.

Po cijelom gradu guram kolica.
U kolicima (ona u kojima se obično gura dijete) je veliki lonac s poklopcem.
U loncu je sjeckalica. Žuto bijela, ako se dobro sjećam.
Na loncu (da, u kolicima) je sokovnik.
Dijete je na Marininim rukama.
Ivana počasno nosi kutiju.
Kolica ne okreću kako zamišljam da bi trebala.
Zamišljam da ih okrećem telepatski. Ono, ko biciklu.
Mislim da bi mi trebalo 20 promjera da napravim puni krug s njima.
Svađamo se na trotoaru. Pred rupama. Kolica i ja.
Ivana ima ruksak pun lubenice.
Predlažem da stavimo sjeckalicu u ruksak, a lubenicu u lonac.
Neodobravanje. :D


Ne škaklji zmaja dok spava. :D

srijeda, 03.07.2013.

279.

Putovala sam danas, bilo je fantastično.
Prvo smo kasnili, jer sam mislila da su rođaka oteli cigani.
Onda nismo mogli pronaći granicu, ali je krajolik bio divan zelen savršen.
Onda su nas pretresli na granici i zvali me Gospođo.
Onda su nas 20 metara od granice pretresli opet, i opet me zvali Gospođo.
Onda nismo mogli naći autocestu.
Onda nismo mogli pronaći split.
Onda smo otkrili da se za NP Kornati skreće 2000 m desno od Pirovca.

Kapula nije za jesti u 11 na večer, nije ni preskupa palačinka.
Ljudi ne bi trebali prodavati jeftini šećer pod nutelu. Koja je skupi šećer. :D

280.

020713.

Ne znam zašto se postovi koje pišem sa srcem uvijek nekako slucaju izbrišu dok ih pišem.

Vec par dana vidim ispod stepenica, u prašini i prljavštini, medu ostatcima drva za potpalu jednu kornjacu.

Jadna je, izgleda kao da joj je netko pokušao razbiti oklop. Ofucana, oljuštena, slijepa, umorna od života.

Prolazim danas dolje opet, idem tražiti usisivac. Nema nikog kuci, ugledam opet kornjacu, izgleda mrtvo. Jedna stražnja noga uvucena, jedna ispružena do kraja, kao zaledena u besmislenom pokretu, obje prednje noge, skrivaju glavu, puna je prašine, tužan je prizor.

Kao najveci šupak, kucnem joj na oklop. Trznula se. Odlazim kuci, puna rajces gnjeva, uzimam nož i jedinu preostalu hranu u praznom frižideru. Jedan pomidor.

Režem pomidor po pola, budim kornjacu.

Probudi se, vidi, pomidor. Fino miriše. Ne boj se, necu ti ništa. To je samo pomidor. Hajde, jedan griz.

Moja jadna kornjacica, proviruje glavom, jedva otvara oci, kašlje onako kako samo kornjace kašlju. Ako je kornjaca, nije kamen. Ne možeš ju ostaviti jadnu bez hrane i vode, nece preživjeti.

Ostavila sam ju samu dok je pokušavala izviti vrat da pojede ono slatko sjemenje pomidora. Volim ih gledati kao ponosne, ni ja ne bih voljela jesti da me neki golemi ludak gleda kako to radim.

281.

010713

Da napišem post za kabanicu, koju je zanimalo jesam li u redu i da zvuči super jebat psihijatriji mater.
Naime, već me nekoliko dana napada osjećaj da bih trebala pisati malo duže postove, ili bar malo više rečenica, ali za taj dan me ponio dobar osjećaj. :D

Ne znam, išla sam kod jednog psihijatra pokupit ocjenu i nije htio upisati nikom ocjenu tko nije došao osobno, i onda sam mu pjevala, i onda je upisao ocjenu mojoj kolegici koja nije mogla doći po ocjenu. :D

Eto, tako sam, u najkraćim crtama, jebala mater psihijatriji.

Sad ovako pišem, nije ništa posebno, al ono, taj osjećaj je bio fantastičan.