subota, 30.11.2013.

131.

Završila i spakirala se. Sutra putujem. Danas već, zapravo.
Nigdje još ne piše da jesam. Nemam ni takav osjećaj u prsima (totalno gej :D).
Sad kad u ovom kaosu od dnevnog boravka više ne vidim svoje stvari, uhvatila me neka neobjašnjiva tuga. Kako ja idem, kako ne ostajem, kako on ne želi da ostanem, kako on možda želi da ostanem, kako on više ništa ne govori. Najradije bih se sklupčala i malo plakala, al sutra je zbilja naporan dan i mislim da je najbolje da zaspem.

petak, 29.11.2013.

132.

Mislim, pa pravo sam nervozna. Odjednom cijeli rad ne valja, koncept mi je sranje, i iskreno se nadam da ništa nije isprintano kao što je moje isprintano. Uvjerena sam da ću biti prva među svojim prijateljima koja će zasrat i zablokirati na ovoj obrani. Mislim da ću večeras izbacit neki bolji post, osim ako ne zaboravim. :D

četvrtak, 28.11.2013.

133.

Pješačim do kuće. Jedem nekakvu hranu. Vani je užasno hladno, i ja svaku zimu zaboravim koliko slabo podnosim hladnoću. Na rondou, ne usporavam. Iz smjera zapada, a može biti isto tako i neki drugi smjer, jerbo znam sebe i svoje snalaženje u prostoru, ali uglavnom, iz nekog tamo smjera, al to nije smjer moje kuće, dolazi jato, sigurno stotinjak crnih ptica. Mislim, doletavaju. I preletavaju. I deru se i kriče. Ne usporavam, buljim u nebo i umirem od smijeha, i prelazim cestu i gledm u nebo. I ne usporavam, doduše, ni ne ubrzavam.
I tih stotinjak crnih ptica (jebo me pas ako znam šta su, a deru se ko luđaci! :D ili su svrake, ili su vrane, nikad ne znam koje od njih imaju ona krasna bijela prsa. A kratkovidna, pa ne vidim tako daleko gore) zauzimaju svaka svoje mjesto u Svetom Vijeću na pet ogromnih starih kestena, koji jedini u gradu nisu još pobacali svoje lišće, i sjede tamo, luđaci, i vijećaju. I svaku zimu, ovo mi je treća i posljednja, ja se nadam, u Mostaru, tako me usreće, da zaboravim na sve drugo.

134.

Da, da, sramim se što mi je toliko trebalo, ali otkrila sam TED.
Mislim, znala sam i prije za njega, ali nisam nikad fizički svjesno sama otišla na stranicu i potražila nešto što mi se sviđa.
Zato evo, intro Sixthsense technology. Oduševljena sam: link

srijeda, 27.11.2013.

135.

Obrana mi je u petak. Sad, za par dana.
Onda idem u Čistilište. Što dalje od jebenog morona od kojeg je trebalo naučiti lekciju.

utorak, 26.11.2013.

136.

Službeno sam zaljubljena u ovu pjesmu.
I ne da mi se više razmišljati ni o čemu.

I know... I just gotta learn to cope. :)

nedjelja, 24.11.2013.

137.

Sjedim s njom i govori mi da će zaokružiti za.
Imam vrlo inspirativan govor o tome da je ljubav važna, a ne koji spol više preferiraš.
Također, pričam o sranjima koja će proizaći iz toga. O ukidanju prava. O ustavu koji ne smije ukidati prava.
Protuargument joj je "Bog je stvorio Adama i Evu, ne Evu i Evu, ne Adama i Adama".
Heh, Bog im je dao ljubav i slobodu izbora. Probudi se. Ne daj da ti okolina stvara granice.

138.

Nemoj se ljutiti, danas nije dobro da se svađamo. Nemoj se ljutiti.
Sad je kasno za to da se ne ljutim, jebo te suši od lososa, da te jebo losos.

I grli me i grli me i ponavlja nemoj se ljutiti, nemoj se ljutiti, i onda mi bijes prolazi. Ništa nisam uništila ovaj put. Niti jedan dio sebe. Trenutno je dobro.

A onda pričamo. I pričamo. I smijemo se. I plačemo. I pričamo. I gotovi smo.
Sjedimo 15 minuta mirno. Mislimo pozitivno. Ne znam otkud mi unutarnji mir da mislim pozitivno kad mi se ruši svijet. Ne ruši se zapravo, samo iščezava. Od savršene konstrukcije legića i tetris oblika, postao je providan kao masni papir. I vrlo poderiv, zapravo nimalo sličan masnom papiru.

Ne dajem mu više ništa. Da je ovo normalan post, zvao bi se moj dečko je glup.

Onda je odlučio da je bolje da smo prijatelji, i onda smo prestali biti ljubavnici i opet postali najbolji prijatelji. Patetičan zvuk mog slomljenog jebenog srca je njegov smjeh na moju provalu. Al ne cmizdrim kako bih inače, sjedim tamo kraj njega i smijem se s njim.
Toliko uzavrelog sranja skuplja mi se u solarnom pleksusu, da imam osjećaj da mi je zabio nož u želudac. I sad ga okreće. Jebote, boliš me.

I onda sam mu rekla, glup si. Grlio me i sakrio se točno ispod moje vilice. Ti si glup. Govoriš mi da želiš sve sam, a onda mi govoriš da masu toga nisi mogao učiniti sam. I da sam ja cijelo vrijeme bila tamo za tebe. Zatvorio si se u kutiju, opresirao samog sebe, trebalo ti je godinu i nešto dana da se otvoriš prema meni, jer si samom sebi utuvio u glavu da nisi slobodan kad si sa mnom. Doveo si se do toga da za sve kriviš mene, i da se u jutro budiš mrzeći me. Ti si glup, jer si me toliko puta iznevjerio i povrijedio, da više nemam nikakvog povjerenja u tebe.
Volim te, al glup si, ja to ne mogu promjeniti.

Svaki njegov potez rezultira time da mu ne mogu vidjeti lice dok mu zadajem posljednji udarac svoje uloge u teatralnoj sceni prekida. Ne odlazim s njim spavati u krevet. Ostajem u dnevnom, gdje je toplije.

subota, 23.11.2013.

139.

Položila sam posljednji ispit.
Sad još samo par tjedana polaganog jahanja bez imalo stresa.
Slavila sam tako da sam radila isto što i prije ispita, samo s manje nervoze.
Također sam jela kapulu i teletinu i sad umirem, al vrijedilo je. :D

četvrtak, 21.11.2013.

140.

Sanjala sam zmiju koja me vrlo mirno htjela napasti. Odnosno, koja je pokazivala agresivno ponašanje svojstveno agresivnoj zmiji, ali nisam imala osjećaj da je agresivna. I zapravo, nemam pojma ni zašto mi se prijetila.
Htjela sam ju uhvatiti za glavu, zapravo malo ispod glave, da me ne ozlijedi. Nastala je gužva. Zmija se počela uvijati da se oslobodi, i ispod mjesta gdje sam ju držala na glavi se počela stanjivati kao kad žmikaš spužvicu za suđe. U sljedećem trenutku, zubi su joj bili zariveni u moju lijevu ruku, glava joj je ostala u mojoj drugoj ruci, a tijelo joj je palo na pod. Izvadila sam zub iz ruke i gledala kako mi ruka ljubičasti i otiče. Jebote kako je bolilo.
Znam da zvuči kao noćna mora, ali nije bilo straha. Samo užasna bol. A onda buđenje.

141.

Petak u podne.
U idealnom svijetu, zamišljam da svira ona muzika iz vesterna za točno u podne. Ja s revolverom stojim usred grada od kulisa. Suhi grmić nosi vjetar. Onda podne prolazi, i dolazi jedan, ja sjedim i pušim cigaru i jebem mater kretenu koji kasni. Al pita me glupa pitanja i odemo lokati kasnije. Ne on i ja, nego ja i bilo tko.
Voljela bih upoznat neke nove ljude, al danas sam shvatila da se ne igram dobro s nepoznatom ljudima. Pogotovo ako ih je puno.

srijeda, 20.11.2013.

142.

Za vas koji nemate pristup društvenim mrežama jedna naporna platform igra:

Dale and Peakot, malo sam zaglavila na njoj ima par sati. :D

Također dobar stari klasični Bubble shooter, samo skrolaj ispod reklama. Cilj je uništavati boju po boju, tako se završava igra. Ovisi o potezima, ne o vremenu koja prolazi, pa sam jedno vrijeme bila zen igrajući to. ;)

Lol, nema tag za igre. ;D
Eto, tag karijera, hobi, umjetnost. :D

utorak, 19.11.2013.

143.

Zabavljala sam se satima.

Al trebaš imat statuse na fejsbuku.
I uključen dio mozga za apsurdne gluposti.

Ovaj mi je hajlajt:

sladoled je ličio na granu odmah pokraj mrtvog kukca veličine šake.

ponedjeljak, 18.11.2013.

144.

Prije neg zaspem, moram vam toplo preporučiti da radije pročitate Atlas oblaka nego da pogledate film.
Mislim, nije film toliko loš, ali knjiga je neusporedivo bolja.
A kad sam kod ekranizacije knjiga, Igre gladi su štivo lagano kao Sumrak, u filmu se dosta štofa izgubilo, tako da bi bilo bolje pročitat i to govno i saznati detalje priče, a ne samo udarne scene sklopljene kao nakon lobotomije.
Već pol spavam, ispričavam se na randomnessu. :D

nedjelja, 17.11.2013.

145.

Britney Spears iz 2004., Rekvizit na fejsu, kutija i po cigara, i još mi nije dosta, prirodni cijeđeni sok od raznog povrća koje ima okus na ciklu, a voljela bih da više ima okus na celer i pomidor. Možda su malo prećerali s tom ciklom. Ima i drugog finog crvenog povrća. Jede mi se crveno opet, al ne pere mi se crvena prljavština sa posuđa.
Da ne bi bilo da pijem krv, mislim na paštu na crvenom, na đuveč, na ne znam, varivo. :D

subota, 16.11.2013.

146.

Ne da mi se više studirati nakon svega. Ovo su baš first world problems.
Al danas sam čak preko dana učila, al uzela pauzu za pljugu i ručak i nikad se vratila.
Ljubi baba čelo neodgovorno. To bih si napisala u komentaru da sam od onih ljudi šta vole izlaziti na popisima blogova. :D

petak, 15.11.2013.

147.

Danas sam upala u bunar i onda mi je prijateljica pružila ruku, pa se sve posložilo.
Nekako se osjećam kao dete u osnovnjaku šta su ga natjerali da za domaći rad piše sastave na temu "što mi se čudesno danas dogodilo", ali ne dogodi se ništa čudesno.
Palo mi je na pamet da ljudi koji rade u referadama mora da u razgovoru za posao trebaju istaknuti svoj kapacitet pritiska i reakcije na outburst stresa. Ja ne bih mogla raditi na referadi. U jednu ruku im se divim, a u drugu želim dić sve u zrak. :D

srijeda, 13.11.2013.

148.

U potpunom deficitu inspiracije. A htjela napisati inteligencije.
Vjerojatno i to. Nemam ni pjesmu da nalijepim, a Joca mi ne sere kad propustim dan. A ništa, očito moje čistilište neće završiti 8.4. :D

utorak, 12.11.2013.

149.

Danas sam išla prijateljici zalijepiti prsten superljepilom od kineza.
Nisam spretna. Ljepilo mi je po prstima.
Prvo vrištim, jer me peče, mislim, ni sama nisam mogla vjerovati, ali peče.
Al ništa nije izgorilo, samo trenutak gorenja.

Onda smo umrli od smijeha.
Kažiprst, srednji prst i palac su nalijepljeni sve do bisera među palcem i kažiprstom.
Zamislila sam da moram ići pišati sa zaljepljenim prstima. Ili smotat pljugu.
Ako ništa, bar znaš di ti je biser budući da je permanentno zaljepljen na moj palac.

ponedjeljak, 11.11.2013.

150.

Ja bih. Doduše, u spolno pripadajućoj varijanti. Al ovo. Točno ovo. :)

subota, 09.11.2013.

151.

Pričaj sa mnom. Kada nastupe zahlađenja, ne osjećam se kao da pripadam. Ne želim više biti labilna. Ne želim se svađati. Ti si kao kuća oko koje trčim, i s vremenom naletim na otvorene prozore. Kroz njih dobijem samo neke dijelove tvog karaktera, ali ne želim više da otvaraš prozore. Otvori vrata. Daj mi sve.

I onda melodrama, violine u pozadini, kurac violine, gudački kvartet svira e mol. Zvuči jezivo i komično, ali nikad ne biram da se smijem. Više ne biram ni da se uplašim. Ljubav je iz obveze gdje nema povjerenja.

Strpljivo pričam o narančastom i boli me dok pričam, spremna da kažem sve i da više ne pokažem nikad koliko sam točno slaba. Pričam o djeci i o svojoj duši i zemlji, a onda se lomim i zaboravljam svaki izbor i prepuštam se.

Kao da koračam i svakim trećim korakom upadam u bunar, krvarim i izvlačim se i onda opet napravim dva koraka i s trećim bunovno zakoračujem u bunar. Nekad se čak penjem da bih pala u njega. Bojim se da se jednom više neću ustajati. A onda ću pokidati veze što od moje ljubavi čine obvezu i prosvijetliti mreže apsolutnog nerazumjevanja i bit ću slobodna.

petak, 08.11.2013.

152.

Mislim da mi fali postova. :D
Poglejte ovo:

s

četvrtak, 07.11.2013.

153.

Priznala sam mami da živim s dečkom.

srijeda, 06.11.2013.

154.

E da imam jedan preskočen dan. :D
Mislim da ih se sad nakupilo tri komada. Do danas nisam imala pošteni internet, tako da nisam pošteno ni pisala ništa. Ispit je prošao grozno i ne vidim nade za bolje sutra, al sam zato počela čitati knjige koje sam rekla da oću, a nikad nisam. Nije da bi to trebalo bit dobra stvar, budući da bih trebala nabavit knjige za fak i sastavljati skripte.
Nadam se boljim vremenima bez glavobolja iz pakla da konačno poriješavam i zaostatke ovog nesretnog 365 projekta koji mi se samo nagomilavaju. Ne bi me čudilo da mi na kraju 09042014 bude falilo i više od tri posta. :D

ponedjeljak, 04.11.2013.

155.

Glavobolja nije prošla. :) Dapače, mislim da se pogoršava. Dragi pokušava okriviti sve na promjenu vremena, ali vrijeme se promjenilo, a glavobolja je i dalje prisutna. Zapravo mislim da je do tlaka. Ovog u glavi. :D
Došla mi je prijateljica danas, imamo ispit preksutra. Ili sutra, ovisi kako tehnički mjerim vrijeme.
Nedostajala mi je, al nisam joj to rekla. Budući da mi tu i tamo čita blog, mislim da sad ionako zna.
Baš sam patetična, pišem ovo sranje, a znam šta će bit. :D

nedjelja, 03.11.2013.

156.

subota, 02.11.2013.

157.

Budim se s glavoboljom već šesti dan.
Sinoć sam opet prespavala stopedeset sedmi post.
U totalnom sam deficitu "inspiracije". Nemam ni dobru pjesmu da ju zalijepim u post.

petak, 01.11.2013.

158.

Ajmo učit jezike!