petak, 31.01.2014.

67.

počela sam čitati kratku povijest vremena.
unatoč nevjerojatnom entuzijazmu da ju čitam s razumjevanjem, svejedno ne razumijem kurca.
napada me osjećaj da će čitanje knjige iz fizike s kojom veze nemam imati jednaki utjecaj na mene kao čitanje milana kundere s 12 godina.

četvrtak, 30.01.2014.

68.

Ne mogu se načuditi ljudima koji komentare o knjizi pišu po knjizi iz knjižnice.
Kao da je ikog briga što misle. Već par dana se borim s idejom da ušijem u knjigu blokić da se po njemu škraba, kad je potreba već toliko neodoljiva.

srijeda, 29.01.2014.

69.

Eto konačno i tog "zabavnog" i "seksualnog" broja.

Susrela sam profesora iz srednje.
Spoznaja da sam sad odrasla osoba i da dugi preosobni razgovori s njim zapravo nisu ništa izopaćeno zalijepila mi je šamar od kojeg sam se oporavljala narednih 24 sata, uglavnom spavajući. Blažen je ovaj život neradnika na materinoj sisi. Dođe mi da se posramim.

utorak, 28.01.2014.

70.

Već danima maštam da vidim određeni tandem poludebila i pozdravim ih sa "Bok dečki!"

ponedjeljak, 27.01.2014.

71.

Možda sam se i danas trebala probuditi u podne.

nedjelja, 26.01.2014.

72.

Da mi budilica svako jutro panično urla
AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA KASNIŠKASNIŠKASNIŠKASNIŠ
da mi prva pomisao u jutro bude jebote, kasnim, onda bih se možda čak i probudila na vrijeme.

subota, 25.01.2014.

73.

Opet sam došla do kraja interneta.
Osim što nije bila nedjelja, nego utorak.
Znam da danas nije utorak. Ali sad sam se sjetila tog.
Jer kad dođem do kraja interneta, obično počnem opet gledati sve serije koje imam na disku.
Upravo na drugoj (od osam) sezona Scrubsa.
Treći ili četvrti put. Jasno mi je zašto djeca vole kad im se zabavne stvari ponavljaju.

petak, 24.01.2014.

74.

Uništila sam sve svoje dnevnike.
Sve do zadnjeg. Sve što mi je ostalo od njih je modrica na palcu od glupih škara. :D

četvrtak, 23.01.2014.

75.

5 borovička.
1 sendvič piletina sa sirom, koji je nula prema grill piletina iz food city-ja iz Rijeke, ali ajde dobro, valja.
1 piva.

Toliko je bilo potrebno da ispričam mami zašto sam namčor bez prijatelja.
Mislim da sada, u krajnjoj liniji, ima puno više razumjevanja prema tome što "nemam prijatelja".
Sranje što se to dogodilo tako kako je.
Čisto sumnjam da ne zna da sam pijana. :D

srijeda, 22.01.2014.

76.

Magluština.
Nimalo romantična. Nimalo jeziva.
Možda je čak i dim. Ali definitivno ima miris vlage. I paljevine. I nemam pojma otkud dolazi.
I u boji je. Postoji mogućnost da će svi koji će prošetati gradom večeras riknuti do u jutro. :D
Sreće moje! :D

utorak, 21.01.2014.

77.

Međunarodni dan zagrljaja, eh?
A onda pročitam ovo.

I šta, ako te nema tko grliti 4-8-12 puta dnevno onda si depresivan, nazaduješ i jednom nogom u grobu?

Baš vam hvala, odmah se osjećam bolje.

ponedjeljak, 20.01.2014.

78.

otvorim prozor da se prozrači soba, a onda se probudim usred noći jer me luđački svrbi nos, samo da bih otkrila da sam zaboravila zatvoriti prozor. kad naučim crtati, nacrtat ću stablo i neću ga pokazati baš nikom. bit će samo moje. :)

nedjelja, 19.01.2014.

79.

Dani su mi puni violinskih ključeva i polovinskih pauza, a još nisam sigurna u kojoj sam mjeri.
Kad mi tišina prijeti izluđivanjem, počnem pjevati od bijesa.
U sinkopama.

subota, 18.01.2014.

80.

Mrzim ostati bez cigara u subotu na večer.
To znači da moram izaći iz kuće, a grad je pun ljudi. -.-

81.

vrlo selektivna inspiracija je krajnje zajebana stvar kad samom sebi obećaš izbaciti post dnevno. -.-

četvrtak, 16.01.2014.

82.

Što ćeš postati kad odrasteš?

srijeda, 15.01.2014.

83.

utorak, 14.01.2014.

84.

Osjećam se kao da sjedim na ormaru i čekam nekog da me premjesti.

ponedjeljak, 13.01.2014.

85.

Scumbag mom:

mama: Ništa ne jedeš po cijele dane!
ribiz: Di je ono što mi je ostalo od ručka?
mama: u mom stomaku.

mama: Ništa ne radiš, samo se izležavaš!
ribiz: idem volontirati.
mama: što ćeš tamo među bolesnom djecom? opet ćeš se razboliti!
ribiz: neću. uostalom, potpisala sam ugovor.
mama: ne znam gdje ti je bila pamet.


Ah... Samo je jedna mama.

86.

Vratim se u svoju sobu nakon samo 24 sata izbivanja, ništa u njoj nije kako sam ostavila.
Mislim da me moja rođena majka pokušava iz ljubavi sabotirati u mom vlastitom sporom napredovanju na bolje, tako da već premješta i baca stvari koje bih iskoristila nekad dok sam budna do pet - šest u jutro.
Al kako može znati da sam budna tad, kad ona spava snom pravednika.

subota, 11.01.2014.

87.

internet kriminalan.
na autoputu potez zd-zg na nekakvoj pumpi na pol puta je jedna zelena površina koju su zauzeli nekakvi maleni smeđi glodavci bez repa, prokopali si kanale i žive u jednoj mladoj smreki. Tako su me razvedrili, da sam to morala podijeliti.
Inače, nalila se od pol čaše (dakle niti pol deca) šampanjca i dvije tekile. Izašla par stanica prerano i bauljala tražeći dućan koji je sigurno s desne strane ceste prije stana. Ispalo je da je s lijeve strane 20 brojeva nakon stana u pizdi materinoj.
Još jednom dokaz da sam tudum za slaganje dobrih kognitivnih mapa.

petak, 10.01.2014.

89.

Svjetski dan smijeha, eh?
Baš mi je drago da sam prije tog saznanja cmizdrila par sati.
Ostatak dana (čitaj, dok nisam bila doma) je bio sjajan.
Trebala bih češće izbivati.

četvrtak, 09.01.2014.

90.

Jutros sam se trebala probuditi, ne, dić iz toplog krasnog kreveta, najkasnije u šest i po, da bih u sedam u jutro bila na vađenju krvi. Stavila sam mobitel na punjenje na drugi kraj sobe, baš da se moram ustati da ugasim budilicu.
Budilica je prvi put zvonila u šest i deset, drugi put u šest i dvadeset, kad sam se vjerojatno (budući da se ne sjećam), ustala iz kreveta, uzela mobitel, ugasila budilicu i vratila u krevet.
Probudila sam se u jedan i po popodne. Ovo spavanje/nespavanje, ne, ova nemogućnost da se probudim prije popodne pod hitno mora prestati.

srijeda, 08.01.2014.

91.

Danas sam škarama za lozu kidala grane naše pokojne Božićne jelke.
Kad bih napisala priču o tom događaju, to bi bio pravi mali horor.

utorak, 07.01.2014.

92.

Tako sam gladna.
Želim u najmanju ruku topli sendvič od šunke i sira s malo majoneze i jednim pomidorom i malo kristalke unutra.
Ili pizza cut s puno puno sira i gljiva.
Ili pitu od jabuke bez grožđica.
Ili petit beurre kekse sa nutelom.

Nenenenene. Želim varivo od poriluka na dinstanoj mrkvi.
Ili još bolje, šug od prokulica i kaula i soja sosa i tjesteninu od riže.
Krumpir salatu i pohana pileća prsa.
Ili pileću juhicu s krcato celera, s onom piletinom iz onog dućanćića na kantunu u Koka ulici.
Ili onaj šug koji je bivši dragi spremao s lososom i slatkim soja sosom i rižom.

Ajme sline mi cure.

ponedjeljak, 06.01.2014.

93.

Izgleda da mi se u 24 sata spava dvaput.
Jednom u sedam u jutro, jednom u sedam na večer.
Do sad bih uvijek odabrala sedam u jutro.
Podočnjaci su mi prva liga.

nedjelja, 05.01.2014.

94.

Trebala sam doktoru sutra. Sutra je praznik. Doktor ne radi.
Ne mogu više biti doma, izluđuje me ležati. Toliko mi je dosadno da sam odlučila se podsjetiti da sam znala crtati kad sam bila mala. A onda me mama upisala u školu, i u razredu smo imali jednog dječaka koji je crtao kao da crta već 20 godina i ima završenu akademiju, pa sam izgubila samopouzdanje u svoje crtanje i prestala crtati.
Moja mama to nikad nije prebolila, a ja joj nikad nisam rekla zašto sam prestala crtati. Mnogo je to godina da se nadoknadi.

subota, 04.01.2014.

95.

Some first world problems:

Ma mislim, nevjerojatno.
Kad ja izađem van, nema žive duše.
Kad ne izađem van, onda su svi vani.

To je zbilja frustrirajuće.
Najbolje da stojim doma uvijek, da time priuštim zabavu što većem broju osoba.

petak, 03.01.2014.

96.

Probudila sam se jutros oko podne i ošla po dvi banane i cigare, sad je ostala samo jedna banana, a nemam pojma di su mi cigare. Nemoguće da sam ih popušila od jutros, valjda bih se sjećala da otvaram kutiju. Nevjerojatno je koliko gluposti mi padne na pamet kad se apsolutno ništa ne događa cijeli dan. Da mi je neki pravi frajer da mi malo skrati dane, ah. :D

četvrtak, 02.01.2014.

97.

Prije par dana sam pitala malu nećakinju što hoće za rođendan.
Dogovorile smo se da ću joj napisati priču. Jučer sam jedno 6 sati mozgala, i onda mi je prijateljica objasnila da je napisati priču za djecu cijela jedna mala nauka. Nešto je bilo s poukom, i da se izbjegava obraćanje s visoka, i da valjda treba razumjeti djecu. Budući da se nisam mogla sjetiti nikakve pouke koju bi neka moja random priča mogla imati, napisala sam petogodišnjem djetetu jedno sasvim odraslo pismo. Kao da ne puni pet, nego kao da puni 15. :D
Onda sam negdje oko tri i po u jutro pričala nešto iz ubitačne dosade nekom, nešto o stablima i denialu, i našla si pouku za priču! :D HA!
Doduše, ne vjerujem da mala neće bar dobro odglumiti da je zadovoljna tetinim pizdarijama, al svejedno me veseli "akcija" u trbuhu dok u glavi skiciram priču. :)

98.

Sanjala sam ljubav iz osnovne škole koju sam obrisala iz života.
Imao je lijepe velike ruke. Ne znam šta je sa mnom i s muškim rukama. :D
Uglavnom, išla sam ga guglati, i saznala da je pao s nekim speedom. Bio par mjeseci u zatvoru.
Mislim, nevjerojatno, rekla bih još pun kurac toga, al sve mi izgleda nekako, preintimno.
Kakve koristi od bloga kad se ne osjećam anonimno, to te pitam, da.

srijeda, 01.01.2014.

99

Blog.hr me na neki način spriječio da jučer napišem jedan vrlo usran post. :D
Imala sam cijelu skicu u glavi, i bio bi savršeno depresivan kraj 2013. godine.
No, dobro, to je iza nas.