četvrtak, 02.01.2014.

97.

Prije par dana sam pitala malu nećakinju što hoće za rođendan.
Dogovorile smo se da ću joj napisati priču. Jučer sam jedno 6 sati mozgala, i onda mi je prijateljica objasnila da je napisati priču za djecu cijela jedna mala nauka. Nešto je bilo s poukom, i da se izbjegava obraćanje s visoka, i da valjda treba razumjeti djecu. Budući da se nisam mogla sjetiti nikakve pouke koju bi neka moja random priča mogla imati, napisala sam petogodišnjem djetetu jedno sasvim odraslo pismo. Kao da ne puni pet, nego kao da puni 15. :D
Onda sam negdje oko tri i po u jutro pričala nešto iz ubitačne dosade nekom, nešto o stablima i denialu, i našla si pouku za priču! :D HA!
Doduše, ne vjerujem da mala neće bar dobro odglumiti da je zadovoljna tetinim pizdarijama, al svejedno me veseli "akcija" u trbuhu dok u glavi skiciram priču. :)