utorak, 29.04.2014.

Nekako najviše me boliš ti.

Jesam li iscijelila od svojih duševnih boli?
Odlazim na jedino mjesto gdje se još osjećam u miru i dobro. Nebo ima par slojeva kapa na sebi, osulo se zvijezdama, oblacima i neobičnim svijetlećim dijelovima. Gledam točke svjetlosti oko sebe i dišem, i svim srcem želim da znam prestati razmišljati.
U prsima osjetim fizički čvor, kao da mi je kost urasla u srce i jednako tako boli. Što se kvragu dogodilo i koji kurac sam opet napravila? I nije samo srce bolno, i želudac je i glava je, ovisi na kakve se misli fokusiram. Voljela bih da u takvim trenucima imam bilježnicu da zapišem u nju sve te emotivne izbljuvke koji stvaraju toliki kaos.
Sanjam da ne smijem zaspati, a užasno sam pospana. Ako zaspem, dogodit će mi se nešto užasno, ali ne znam što. Dok sanjam taj san spremam samu sebe na to da je svejedno što će se dogoditi, samo da se trebam prestati bojati. Nekad sve u životu vodi do tog trenutka. Nekad samo želim prespavati sav svoj strah i neodlučnost.
Nekad izađem iz kuće i molim za kišu, samo da pada, a ja da hodam. I svaki put krenem besciljno, a noge me same nose gdje mislim da sam u miru i gdje mislim da sam dobro. A onda opet osjetim kost uraslu u srce, valjda na onom dijelu punom ožiljaka od usranih ljubavi, i štitim se beskrajno i ne opuštam se i nisam u miru i nisam dobro.
I sve što mi je u glavi da vičem na njega i da ga udaram, sve sam srušila što sam gradila, otišlo je u negativno umjesto na nulu, umjesto da želim dobro ljudima oko sebe, mogu se samo fokusirati na to koliko je usrano u ovom trenutku biti ja, i kako konstantno ulažem u osobe koje nisu dobre za mene.
U ovom trenutku mislim da nemam u životu osobu koja bi rastalila okošteni dio srca, opet sam previše dala, a premalo dobila zauzvrat. A onda sjedim i plačem od nemoći i pogrešnih odluka, i ovako propadnem i izgubim se i vičem da odjebu iz moje glave, ne želim ga više vidjeti, ne, želim ga vidjeti još jednom, samo da mi se srce uzlupa još jednom od navale adrenalina kad se nasmješi, ili kad me doziva, kad se jednom tjedno osjećam posebno i sretno, ali sad se već znamo i to možda više nije takvo, i ja možda više nisam divna, a možda više nije ni on toliko dobar čovjek, ne volim ih kad su neodlučni ne volim ih kad su neodlučni, ne volim ih kad su neodlučni, a on bi da ga volim unatoč tome.

Nisam iscijelila, nisam.
Tako sam umorna.

četvrtak, 24.04.2014.

Sada kad nemam više brojeva u rukavu prilično me zbunjuju naslovi. :D

Na kompu imam desetak tekstova koji su previše mračni i previše osobni za šire čitateljstvo.
Sretna sam i neobično je teško pisati o sretnim razdobljima. :)
Srela sam prijateljicu bioenergetičarku, i rekla mi je da odem na yt i poslušam ženu imenom Ana Bučević.
Odličan savjet. Dijelim. :)

petak, 11.04.2014.

150907.

*i cried for louie.*

sve se ponavlja.
bez prošlosti nema buducnosti.
inspiracija kretenima.
dežurna drolja.
(žmirim)

bezvremenska tjeskoba u grudima.
isprazni razgovori.
neiskreni prijatelji.
sve se ponavlja.
(zauvjek smo isti)

"u svakom izokrenutom svijetu istina je moment laži."

precjenila sam se.
sve se ponavlja.
ugrizi na vratu.
krvave usne.
ista ona tjeskoba.
inspiracija tracevima.
dežurna drolja.
jednokratne izlizane ljubavi.

"da li vjerovati nekom znaci vjerovati sebi?
da li voljeti nekog znaci voljeti sebe?"

sve se ponavlja.
zarezi. tocke. rijeci.
šuplji razgovori.
šutnje izmedu.
cigarete. alkohol. ljubav.

"youre my special K."

"to je najjaca droga na svijetu, bejb"

odsada nastavljamo drugim pravcima.
(zapela sam u trenutku budenja)
sve se ponavlja.
ljudi nestaju.
ljube se.
svadaju i mire.
ponekad šute.
nekad su tužni.
smiju se i vicu.
(ali uglavnom se samo pretvaraju.)

uzaludni dogovori.
sve se ponavlja.
teška budenja.
neprospavane noci.
karmicke osvete.
(ne)dobivene poruke.
(ne)vracene ogrlice.
nepotpuna sjecanja.

"opet sam se zajebala i pojela krastavac."

alergije na realno.
i na pelud.
(perem ruke od svega.)
trebam dokaz da nisam baš sve zajebala.
(a ne samo pojela krastavac.)

iste greške.
sve se ponavlja.
ista glupost.
isti razlozi.
nacini. osjecaji. dogovori. šutnja.

preinake preinaka na još lošije od goreg.
nikakvog uzmaka, pomaka, skoka.
uvijek isto.
uvijek slicno.

sve se ponavlja.
i iznova rastužuje.

*louie wouldn't cry for you.*

"ma znam.
Pedercina."

srijeda, 09.04.2014.

Jedan.

utorak, 08.04.2014.

Dva.

Poslala sam poruku da odemo na kavu nakon njegovih ispita.

Osjećam se kao da sam prekoračila crtu koju nisam trebala, samo zato što mu je trebalo pola sata više nego obično da mi odgovori na nju.

Tri.

Nebo je sve plavije danas, ja sam sve neodgovornija, stoga nos me svrbi sve više i više.
Dobijem jedan slobodan tjedan od posla, a onda podsvjesno zaključim da je okej bit krajnje neodgovoran kreten pritom. :D

ponedjeljak, 07.04.2014.

Četiri.

Nedjelja, jedan popodne. Nos mi je začepljen, promukla sam, bole prepone. Čovjek bi se zapitao koji sam kurac radila večer prije. Dvadeset stupnjeva vani, oblačim kratke hlače, osmijeh, kaput ostavljam na vješalici.
Ispred me čeka Marina, donjela mi je keksiće. Sjedamo na klupicu, smijemo se, jedemo keksiće, pijemo neki sok, palimo jednu cigaru. Svaka svoju, naravno. Nismo više klinci da dijelimo. :)
Pričam joj svojih par lijepih uspomena od vikenda, više nije ni potrebno. Ljubila sam se. Starka mi je, naravno, promočila, kad sam pokisla u petak, ali samo lijeva. Pisala sam poruku, nisam gledala kuda hodam. A uhvatio me pljusak. Bend je bio dosadan. Vratila sam se kući u jedan i po, trijezna.
Subota je bila prečudna i sunčana, ljubila sam se, nisam pokisla. U praskozorje sam si skuhala zajutrak, najela se, zaspala u šest, sva nekakva neobična i nasmješena.
Par dobrih uspomena, par je dovoljno, ništa više, ništa manje. :)

Pet.

Hahahahaha, zamisli, obustavim nešto na tri dana da stignem do nule do kraja. :D
Do kraja je dva dana, a ja tek sad pišem peti post. :D
A šta da sad uopće nadoknađujem, mislim, toliko mi je stvari na pameti kroz dan da zaboravim da blog uopće postoji. :D

Evo, sad ću uvalit četvrti bez spominjanja projekta uopće. :D

subota, 05.04.2014.

Šest.

Spremila u u notebook cijeli svoj 365 projekt, zbilja je bilo čudno prečitavati ga od početka do kraja.
Opet mi nedostaje jedan dan, zanima me koji sam kurac radila prekjučer kad sam zaboravila napisati post.
Organizirala sam nekakav ormar u udruzi, osjećala sam se super, svejedno, pokisla sam jučer.
A poruka me probudila u sedam i dvadeset u jutro. Čudno mi je što netko tako konstantno misli na mene, a ne želi ništa od mene. Može li mi to netko objasniti? :D

petak, 04.04.2014.

Sedam.

Sretna sam. :)

srijeda, 02.04.2014.

Osam.

Čitam knjigu Svemir svjestan sebe: Kako svijest stvara materijalni svijet.
Napisao ju je Amit Goswami. Fantastična je. :)

utorak, 01.04.2014.

Devet.

Završena obustava 365 prjekta, još devet dana do kraja. :)
Moram reći, da nisam već dugo bila ovoliko sretna svojim društvenim životom. :D Eto što ti znači pravilno oblikovana misao: Oću prijatelja (dakle muškog) da se s njim zajebavam.
I tako završim na nekoj random neplaniranoj kavi s njim i njegovim prijateljima, pola ih samo znam, al svejedno, nikad nismo bili prijatelji, i fino opušteno na jutarnjoj sunjari. :)