petak, 21.03.2014.

Devetnaest.

Oh. Ne samo dvoznamenkasti broj, nego zbilja mali dvoznamenkasti broj.
Već sam ionako na pola druge kutije, oko mi je krvavo, ovo lijevo, kao i obično, i ona glupa pjesma iz frozena mi je tako divljački glasno svirala u glavi cijelo popodne. Sutra, preksutra, i onda sljedeći tjedan, pa sljedeći tjedan, i tako do šestog mjeseca, od srijede do subote, sjedim potpuno besposleno, kao da sam doma, samo nisam, ima da ili umrem od dosade, ili pročitam sve knjige koje nisam do sad. Bah.