nedjelja, 02.03.2014.

37.

Jučer sam, nakon što sam napisala post o pljačkašu mojih zaliha cigara, srela jednog od ljepših muškaraca u zadnjih par godina. Imao je velike smeđe oči i bio je visok i imao je tamno smeđu kosu i par dreadova na zatiljku.
Budući da je sipuljila kiša i kamene ploče u gradu su bile ubitačno skliske, nisam imala pretjerano prilike da ga bolje proučim, pa sam poprilično oprezno hodala 10 m iza njega, ko neki stalker.
Ne viđam baš puno tako lijepih ljudi po ovom gradu, možda ko i ja (a ne kažem da sam ja lijep čovjek) hiberniraju zimi i ne izlaze osim u slučaju praznog frižidera uoči skapavanja od gladi.
Kao, budući da je tako lijep i jučer sam ga vidila prvi put u životu, možda je (jako) mlad, tipa ili jedva punoljetan, ili nimalo. Nekad se bojim da se moja srodna duša još nije rodila. :D