ponedjeljak, 30.09.2013.

Sto osamdeset i devet.

Po cijele dane pjevamo ko dva idiota.
Bez sluha i bez ritma. Što bi me inače smetalo užasno, al ne znam šta mi je u zadnje vrijeme.
Prvo su to bile pjesmice koje znamo, ali sada su dosegle nove razine autentičnosti.
Sve bolji i bolji od tonča huljića. :D

Sto devedeset-

Juče grom odnije struju, pa se struja vjerno vratila, pa se internet nije vratije nikako.
Eto mene s još jednim glupim postom. Živli vi meni. :*

subota, 28.09.2013.

Sto devedeset i jedan.

Prekjučer me izmasakrirao neobičan crni komarac.
Možda uopće nije bio komarac, al izgledao je kao komarac.
Popio mi je plazmu na istom mjestu i to je uboo tri puta.
Još uvijek svrbi, upaljeno je i ne prolazi.
Jel poznato da su ovako početkom jeseni komarci toliko otrovni i agresivni?

petak, 27.09.2013.

Sto devedeset i dva.

Opet crtići. Ovaj put Ice Age odozada. Od četvrtog do prvog.
Moram priznati da iako sam i previše puta pogledala prvi dio Ajs Ejdža, nekako je cijeli naivan. Pogotovo kad ga se usporedi s ovim novijim crtićima šta valjaju nekog vraga.
Nakon Ice Age maratona, upravo ide Shrek maraton. Isto odozada. Ne pitajte me zašto, zapravo ih ni ne gledam kako treba. Oni idu kao šum u pozadini, a ja igram igrice na fejsu. Od sutra ću učiti. Čim pogledam do kraja šreka.

Zadnjih par dana mi organizam defenzivno reagira na slatko.
Rekla bih da je to veći problem od onog gdje kašljem i dalje ko kreten. :D

četvrtak, 26.09.2013.

Sto devedeset i tri.

Stalno mi dolazi da napišem dvadeset umjesto devedeset.
O sretnog će li biti dana kad prestanem odbrojavati.
Pisat post kad mi se piše post, a ne da moram, ako ništa, razvijam zdravu naviku da pišem nekog jarca.
Danas je zbilja loš dan za moj želudac. Kao ni jučer, opet ništa nisam napravila.
U podne je teta u dućanu rekla da se nisam naspavala, i generalno mi nije jasno zašto mi to ljudi govore kad se osjećam skroz odmorno. Kakve su to fore ljudima procjenjivat face i govorit im takve stvari?
Uglavnom, nije ni važno. Naljutila sam se jutros na dragog nedragog i otad sam umjesto da napravim sve što sam planirala, sjela za svoj laptop, i nisam ni ustala kako spada, osim prošetat do dućana. Bit će sranje po moju savjest ako si opet linijom manjeg otpora userem život.
Čak i da sam narkoman imala bih bar nekakvu bolju rutinu od ove sad. Ja mislim.
S vedrije strane, jedan dečko koji mi je bio crush prije dvije godine je stavio svoju sliku na skype, i sad konačno znam kako izgleda. Ništa mi to pretjerano ne znači, i možda vas zanima kako mi je crush bio netko kog nikad nisam vidjela, i mogu vam reći da su conference calls preko skajpa čudo i gotovo.
To je čovjek s najugodnijim glasom na svijetu, al ne onim otrovnim što te obaviju i pojedu, nego onim koji bi trebao dati glas i pročitati knjigu da ju ti možeš kasnije preslušati preko slušalica, i onakav glas polupromukli što ti umiri mozak. Uopće nisam romantična, nije ni on bio. Al pretpostavljam da nije baš trzao na mene. Ko mu jebe mater.

srijeda, 25.09.2013.

Sto devedeset i četiri.

Tangled Forever After

Ovaj put nije test. Nego crtić. Od 6 i po minuta.
Ako niste gledali Tangled, možete ga provjerit ovdje.

Ovo ako niste gledali trebalo je završiti sa "neće biti toliko smiješan". Iako je napravljen da bude smiješan ionako.

Well done Disney. :*

utorak, 24.09.2013.

Sto devedeset i pet.

Danas imam za vas nekakav čudni test koji kao navodno izračunava IQ boja.
Da je bilo boljeg izraza u mojoj glavi trenutno, link bi se zvao tako.
Budući da mi danas nije neki dan (izašla iz kuće jutros, došla do faksa, zaboravila zašto sam trebala bit na faksu itd)
nek ostane ovako.

Do dana kad me ne napadne neka realna inspiracija.

ponedjeljak, 23.09.2013.

Sto devedeset i šest.

više ovakvih gluposti možete nać ovdje. :D

nedjelja, 22.09.2013.

Sto devedeset i sedam.

Projekt Unbreakable

Cijeli dan listam po projektu Unbreakable, a nisam stigla ni do 10. stranice.
Pa razmišljam koliko takvih situacija nekonzensualnog seksa sam ja imala, što kao agresor, što kao žrtva, pa preko takvih "veselih" misli do svih njihovih potresnih priča i načina na koji ih tretira društvo i roditelji, koji bi ih trebali podržati i vjerovati im i zaštititi ih, nije bilo druge nego da podijelim, pa pogledajte i vi, i podržite ih, podijelite. Dobro je da se svijest o otakvim stvarima (nisam se mogla odlučiti, da li je to situacija ili je to stanje, ili šta je to točno) širi.

subota, 21.09.2013.

Sto devedeset i osam.

Probudila sam se usred noći misleći da će mi se stvarno nešto gadno dogoditi.
Zateže grlo, zatežu pluća, sve škripi dok dišem, vatafak.
Razmišljam da bih mogla u studentsku ambulantu, da me malo poslušaju kako dišem, jer nije to baš normalno. Ja bih rekla da se radi o bronhitisu, kura antibiotika bi mi dobro došla.

petak, 20.09.2013.

Sto devedeset i devet.

Kako je ono Tamo gde je sve po mom pisala neki dan (a smiješno je što se u tom postu referirala na mene), jedna dobra rečenica u svakom glupom filmu. :D Budući da sam danas pogledala barem tri zaista glupa filma, ovaj koji trenutno gledam je prvi koji zapravo ima jednu dobru rečenicu.
Prevest ću ju, jer mi je rvacki bolji od englenskog. :P

Moj Bože, osjećam se kao da sam otkrila da je moja najdraža ljubavna pjesma napisana sendviču. :D

četvrtak, 19.09.2013.

Dvjesto.

Tresla se brda, rodio se miš.
Dakle idem doma. I sve to po redu šta se riješit da. Treba zvat ljude i javit im promjenu planova i možda ne znam, reagirati na odgovarajuć način. Umorna sam.
Nadam se da doma neću umrijeti od tuge.

srijeda, 18.09.2013.

Dvjesto jedan.

Past ću sutra zadnji ispit.
Jer je sutra, a ne preksutra, pa ne stignem naučiti.
To znači da mi se svi planovi nakon sutra urušavaju ko domino.
Ako padnem sutra, neću stići obraniti završni 24. i neću stići na upise na diplomski.
S druge strane, u hrvatskoj trenutno ne postoji ured za nostrifikaciju, a pretpostavljam da će mi i to trebati da nostrificiram diplomu koju sam dobila u inozemstvu, pa ako ni tog nema, onda ne vidim načina da upisujem išta ove godine. A ne vidim da upisujem ikakav diplomski kad je sljedeći termin obrana završnog u 10. mjesecu, a sve prijave za diplomske su do kraja ovog mjeseca. Jebo javne natječaje, da ih jebo.

U glavi mi se već par sati (dok učim) svađaju dva moja vlastita glasa. Jedan polagano, smirujuće šapće "ubij se kupino. ako se ubiješ, neš pasti zadnji ispit". :D Drugi pjevuši da niti jedan pravni predmet nije vrijedan mog života. :D
Nihilistična i hare krišna kupina for the win!!!111

Ništa, vratit ću se doma, položit vozački, i nekakav tečaj engleskog, možda volontirati i upisat diplomski dogodine bez nervoze. Ili otić u Kathmandu volontirati s djecom bez roditelja.

utorak, 17.09.2013.

Dvjesto dva.

five down, one more to go.


danas je obilježio mini živčani slom kad je mentorica rekla da je neće bit na faksu od 24. do 2.10.
inače, jedva sam čekala zaspati, al sam prije toga donjela par glupih izbora, recimo, u svoju bocu politarke vode, napravila limunadu. Bože, ja ne volim limunadu. Tko će to sad popit.

ponedjeljak, 16.09.2013.

Dvjesto tri.

ĐORĐEEEEEEEEEEEEEEEEEE VJEVERICA TI JE IZA LEĐA!!!!!

A on me gleda kao da ga namjeravam dić na foru.
Bilo je to tako apsurdno da je čak i mogla biti fora.
Al nisam ju samo ja vidila, malo za promjenu.

nedjelja, 15.09.2013.

Dvjesto četiri.

Da napišem post prije nego potpuno zaboravim.
Naime, za vikend sam trebala učiti za dva, tri, četiri ispita. Al na kraju nisam ni jedan dopola.
Da stvar bude bolja, jučer sam se probudila u 10 u jutro da učim, zatim sam otišla na bankomat, prošetala, ručala, sjela da odigram samo jedan level, a zatim je bilo dva u jutro. Film smo gledali do četiri, zaspala sam u šest. :D
Danas se budim na jedvite jade u 11 u jutro, doručkujem, pokušavam se probuditi, ne ide, igram nešto, zatim se spajam na dečkov fejs, igram i na njegovom acc igrice, i sad je došlo do toga da toliko brzo igram da više nemam nigdje nikakvih života, sve je potrošeno, a bome je i moj potrošen, tako da sad ovakva bunovna i nervozna idem malo učiti, jerbo sutra ispit u deset u jutro. :D
Eh da, bila sam našla cimericu koja mi je trebala nać stan u dubrovniku, mislim, trebala ga je nać za sebe i za mene, jerbo ja nemam baš vremena jebavat se po dubrovniku, i onda mi je jučer javila da je našla bolju i mlađu cimericu koja će joj dati sve što joj treba, i tako sam dobila nogu. Radi tog sam nervozna. I radi tih jebenih zaredanih ispita.
Eto, baš sam se lijepo ispuhala sada. Idem ća prije neg se predomislim. e.

subota, 14.09.2013.

Dvjesto šest i pet.

Dvjesto pet je pojeo dvjesto šest. Sinoć sam opet rano zaspala. Ili nisam, al nije mi baš bilo supač dupač, budući da me od četvrtka ubitačno boli glava i niš mi ne pomaže da to sranje prođe.
Život nije pretjerano zanimljiv, kad su ispiti, pa se samo na to fokusiram, znam da sam više dosadna s tim.
U četvrtak je padala tuča veličine oraha pa sam zaglavila na faksu 3-4 sata dok taj oblak nije ošo-
Eto tako, Prognoza sljedeća tri dana promjenjivo naoblačno s kišama, grmljavinom i tučom , te povremenim sunčanim razdobljima, pa procjeniš da neće ništa nego sunčan dan, onda vidim ljude kako po potopu hodaju okolo u otvorenim sandalicama na cvjetiće. awwwww

četvrtak, 12.09.2013.

Dvjesto sedam.

Three down, three more to go.
Izmoždena sam. Kao ono kad izmoždiš iz čega je ova riječ došla uopće? Mozga? Možda? :D
U svakom slučaju, nebo se otvorilo i prolomilo oblake i padao je led s neba od jedanaest do tri, i bila sam zatočena na faksu. Do mene je sjeo neki ultrapristojni ćelavac lijepih tenisica i više nisam mogla čitati skriptu. Al prođe čovjek, na glupu sreću. Isplati se pomoliti pedeset puta prije ispita, pogotovo kad shvatiš da nema teoretske šanse da prođeš.
Gutljaj trijumfalne pive zalijepio mi je šamarčinu. Idem spavati.

srijeda, 11.09.2013.

Dvjesto osam.

Two down, four more to go.
Možda ne stignem. Al neću se živcirati dok cijeli proces ne privedemo kraju.

utorak, 10.09.2013.

Dvjesto devet.

Da sam normalna, ovo bi bio post o tome kako mi se ne da učiti, ili o tome kako bulaznim. Ili bulazneći post. Tropktoktoktoktoktoktokto, tako se čuje kad uljevaš vodu u čašu. Aj.

ponedjeljak, 09.09.2013.

Dvjesto deset.

Pet je moj maksimum. Definitivno.
Dok je tristo apsurdan broj kojim se preuveličava.
Govorim da puštam stvari i da trenutno dobro podnosim stres. Skočila su mi svakakva sranja na faci, al inače se ne nerviram pretjerano. To znači da gutam, da ne puštam. Koje sranje. Pogotovo kad skužiš da si pobrkala imena za procese koji se događaju bez tvog znanja. Ali dobro. Svo zlo s tim.

nedjelja, 08.09.2013.

Dvjesto jedanaest.

Jebote više, gotova sam s prvom verzijom.
Idem učit za ispit sutra. Valjda ću ovih dana bit plodnija s ovim postovima.

P.s. Sigurnosno pitanje radi kojeg sam se morala logautat. Šezdeset posto od sto je...? Prvo napišem 60, ne valja. Onda riječima, ne valja. Kako nije? :D Oće mi netko molim vas, reći točan odgovor na ovo pitanje, bila bih zahvalna. :D

subota, 07.09.2013.

Dvjesto dvanaest.

Jeeej! Još samo dorada uvoda i zaključak i finito. :D
Nije loše za u minimalno vremena uloženo pun kurac truda. Bilo bi super da mogu nekako dočarati kamen koji mi je pao s prsa, al nije zapravo pao, jer trebam još neki seminar doraditi i izmisliti dnevnik prakse. Da ne spominjem da stiže još jedan naporan radni tjedan, a iza njega još jedan naporan radni tjedan, a iza njega još jedan stresni radni tjedan.... :D

Jeeej. Bitno da se ja osjećam super. Unatoč svemu. Sad pod tuš, pa seks, pa tuš, pa spavanje.
Vidi se koliko propaljujem kad ovakve pizDarije pišem, i čak mislim i objaviti. eheheheheheehe.

Dvjesto trinaest.

Kasnim danas. :)
Valjda se i takve stvari moraju događati. Razmišljala sam o tome da napišem post, ali iskreno, prije sat vremena sam završila za danas s pisanjem završnog i nije mi se više ništa dalo pisati. Zato evo linka na pjesmicu, i budite mi dobri. :*

četvrtak, 05.09.2013.

Dvjesto četrnaest.

Ovo je igra.
Zaljubljeni smo u nju. Jesmo, da da.
Pisala sam neki falši seminar danas. Sutra krećem pisati falši završni.
Otkrila sam da nam faks ima tužnu arhivu s tužnom arhivarom, onda sam razmišljala da bi vjerojatno svi arhivari bili tužni da rade u arhivu, al onaj arhivar u Red-u zbilja nije bio tužan, ma kakva mu faca. Onda se i ovaj promjenio iz tužno izgledajućeg arhivara u ozareno izgledajućeg.
Ako bi se radije bavio ljudima, zašto je na radnom mjestu gdje se bavi prijavnicama? Postat će sranje kad odu sve starije generacije (AKO ODU), i kad se sve (ako se sve) modernizira, onda više neće biti ni prijavnica ni arhivara.
Nije ni čudo da su mu oči tužne.

srijeda, 04.09.2013.

Dvjesto petnaest.

Nemam pojma jel se Nisa zezala za reklamu, jer ko što sam rekla, ne gledam tv, al ako ova pasta za zube ne izgleda kao da je u otvorenom lijesu, onda ni otvoreni lijes ne izgleda tako.

utorak, 03.09.2013.

Dvjesto šesnaest.

Učim radno pravo, opet. Ne vjerujem ni da će mi ovo biti zadnji put.
Išla sam po dragog na kolodvor. Bilo je vrijeme kad je bus trebao doći na kolodvor, a ja sam i dalje stajala doma, spremna, usred sobe, držala kutiju zapakirane Signal paste za zube, i umjesto da krenem, razmišljala kako sau debilno napravili tu kutiju za pastu da izgleda kao otvoreni lijes.

ponedjeljak, 02.09.2013.

Dvjesto sedamnaest.

Dragi bože, nisam ni do pola došla, već mi je pun kurac.
Da sam bar jedna od onih osoba šta im dosadne stvari lako uđu u naviku. Iako sam sigurna da imam hrpetinu glupih navika. Recimo, ne gledam kad tipkam. To je sranje kad tipkam nešto ozbiljno, zato što vlastite tekstove ne lektoriram. Nekad mi ne uhvati slovo k na tipkovnici. A nedavno sam ju mijenjala.

Uglavnom, ona žena od jučer je čovjeka koji mi je uništio mentalno zdravlje nazvala "dobar dečko koji nije bio za mene". Mislim da se uvijek fokusiram na krive stvari.

Vrijedi li ići na kavu s nekim s takvim debilnim stavom, nakon što sam se godinama trudila da povratim svoj unutarnji mir? A dobro, jebale ih kave i tko ih pio i htio piti ih sa mnom. Bezveze. To bi se trebalo nekako drugačije zvati.

Tipa, piti krv. Ili hajmo jednom masakrirati jedni druge pričama koje bi bilo puno pametnije zaboraviti, kad već nisi sposobna oprostiti. Al budući da je predugo, ne vjerujem da će ući u kolokvijalni govor.

nedjelja, 01.09.2013.

Dvjesto osamnaest.

Dodala me žena iz bivšeg života da razgovaramo u nedogled o bivšem životu pod krinkom sreće što pričamo.
Ispričala sam se i rekla da mi je žao i nadala se da je s tim gotovo. Ali nije, tek je počelo.
Đabe se ispričavaš, kad ti ne vjeruje.


ps. koja je najpopularnija sporedna stvar na svijetu?
ja sam napisala nogomet, al izgleda da nije. :D