Bilo je kratko ali slatko. Tri noći, četiri dana. Dva je dana kišilo, pa se ta dva dana kupalo u bazenu. Onda se osušilo. I na sam Božić počeo propadavati sniježak i pokrio par centimetara onaj stari, vlažni i prljavi snijeg. Pak su se dva dana mili moji skijavavali i tako ispunili planove i očekivanja.

Kiša me nije ljutila. Blože moj, neka pada. Napričala sam se s obitelji, prijateljima i kumom. Šetala, tu i tamo uslikala koju sličicu, nije mi bio problem kuhati za nas petoro ... I onda sam se nadurila za Božić. Klizalište pod vodom, na čuvarevoj kućici pisalo da će led biti spreman popodne. Je, šišku... Nekome se nije radilo, niti je maknuo vodu s leda niti je upalio postrojenje za održavanje. Samo je na kućici osvanula nova obavijest. Da je drsališče zaprto. Uh, baš sam bila ljuta. I durila se sve dok nisam popila kuhano vino. Onda me prošla huja.

U nedjelju smo spakirali stvari, skijaši otišli na staze, kuma i ja ostale pokupiti sitnice i preseliti Tasmanijsku neman u auto. Mačka je predosjetila da ćemo opet na put, nije bila presretna kad sam je uvalila u kavez. I dok se mica-maca mirila sa sudbom kletom u autu u grijanoj garaži, kuma i ja smo otklizale jednu dobru rundu na klizalištu . Koje je ipak osposobljeno to jutro. Nakon ponovnog okupljanja svih sudionika zimovanja, preostao je ručak u Gozd Martuljku, u okrepčevalnici, gostilni, pizzeriji, pubu (što-li-već-je) Papa Joe. Potočnice tvrde da je tamo naajbolja pizza , pa ih svake godine počastimo a mi zreliji radije izaberemo nešto od konkretnijih specijaliteta. Nakon obilnog i izvrsnog ručka čovjek bi najradije prilegao ali jok, ne može. Odvezli smo kumu u Jesenice na kolodvor, otišla žema vlakom u svoj grad a mi krenusmo put mora. Dočekalo nas sunce na zalasku i evo ga, sja nam otada svaki dan. Da ga je bilo i u planincah, ne bi škodilo ali što je - tu je.

Sad čekamo završetak jedne i početak druge godine. Mužu i meni ovi dani nisu ništa posebno, no curke su nešto drugo. Mlađa je već skombinirala doček kod prijatelja a starija još traga za društvom i sadržajem. Vjerujem da će se dobro provesti, i trebaju. Zaslužile su.

Za kraj ovog posta, htjela bih s vama podijeliti jednu čestitku koja mi je stigla sms-om na Božić. Baš me dirnula i raznježila. Pa neka ostane zabilježena:

"Za one koji još uvijek pozdrave kada se sretnu... koji puno rade ali se znaju i ludo zabavljati... za one koji su sretniji kad mogu podijeliti nego imati cijelo... i koji ne vide sve crno ni onda kada su u mraku... koji ne čekaju Božić da bi bili bolji... SRETAN BOŽIĆ!"