Odoh ja lijepo na godišnji odmor. Dosta je više čamenja čučeći i čučanja čameći u ovoj radnji, po mraku i kišurini. Mahjong-online sam već usavršila do visokih granica, odigrala par tisuća igrica, širim poruke mira i osmijehe, promoviram Hrvatsku u svijetu i šire. Al nije valjda svrha mog postojanja i ćubenja u radnji igranje igrica i surfanje internetom?! Nije. Pa onda odoh na odmor. Speglat onih metar i cvancih nespeglanog veša, oprat grede i skinut prašinu s ormara jerbo naša Tasmanijska neman odnedavna šeta po svim razinama našeg stana. Otkrila mačka kak se uz police jednog ormara može popeti do vrha. I sad svako malo vježba hodanje po gredama i ormarima. I zna sama i sići s višeg nivoa. Jedino je frka ako je gore a mi je želimo nahraniti. Pa nastane grebačina, mijaukanje i na koncu je netko od nas lovi po zraku. Da mače ne izgubi koji od onih devet života.

To što punim baterije ne znači da ću zanemariti blog. A ne, ne, bez brige. Taman mi stiglo 1578. pismo od idealno-servisne Donatelle Reyes. Moram ga dobro proučiti pa ću vam ga proslijediti. Kad sam već do sada obznanila sve te pozive da se udijeli siromašnoj teti vidovnjakinji sitnica od 199 kuna il kolko već, pa nek se u tom nizu nađe i ovo novo-novo-najnovije pismo...