Neko vrijeme učestalo sam zaboravljala. Zaključati stan. Izvaditi ključ iz brave, s vanjske strane. Ponijeti dokumente. Platiti račun... Nedostatak koncentracije, brige, stres.

Onda je uslijedilo vrijeme crnih rupa. Mislim, i prije su postojale al malecke rupice. U koje bi upadale male stvarčice, poput labella ili kemijske olovke. Ali te rupice ne računam kao ozbiljne. Prva strašna crna rupa otvorila se u stanu kad sam mijenjala okvire naočala. Ostavih stare naočale u stanu, izađoh van, preuzeh nove džojzluke, stavih ih na nos i više nikad ne nađoh stare. Propale u zemlju. Neima ih. Nikad ih nisam našla. Rupčaga očito postoji i dan-danas.

Onda su počeli nestajati papiri. Veliki, mali. A važni. Pa bih ih našla nakon par dana. Na potpuno nebuloznom mjestu. Možda mi je u trenutku odlaganja papira bilo sasvim logično ostaviti ih upravo na tom mjestu. Pa se logika poslije zbrčkala. Ili su se crne rupe počele obješenjački otvarati i zatvarati, i čak seliti po stanu. Zadnji slučaj - dva dana sam bezuspješno tragala za nekakvim punjačima, ne malim običnim mobitelskim punjačima nego velikim i teškim kvrgama s kablovima koji vire iz njih. Kila punjača i nekoliko metara kablova. Pretumbala sam prvo mjesto gdje su MORALI biti. Onda sam potražila na logično sličnim mjestima. Onda se potraga proširila na malo vjerojatna ali moguća mjesta. Nikako si nisam mogla dozvati viziju, kao podsjetnik kada i gdje sam ih zadnji puta vidjela, pod kakvim okolnostima sam ih koristila. A-a, jok, nada, ništa, zirou. Tlak mi se počeo dizati polako ako sigurno, obladala me srdžba. Iz stana nisu izašli, to sam bila sto posto sigurna. Tu su, sigurno su tu ali neka podmukla sila ih skriva od rođenih mi očiju. Prije nego sam počela tragati na potpuno nemogućim mjestima, poput hladnjaka, štednjaka, perilica i ladica s donjim rubljem, ponovih pretragu od samog početka. I nađoh! Dva punjača bijahu na podu, iza putne torbe. Jesam li ih stavila na torbu pa su skliznuli pri nekom otvaranju (a dobro znam, il bar mislim da sam torbu odložila na to mjesto dosta vremena nakon što sam zadnji put koristila punjače i da pri odlaganju nisam vidjela ništa na podu) - pojma nemam.

Vladavini crnih rupa ne vidim kraja. Strahujem od epidemije.