Ima tako dana kad ženi a pogotovo plavuši ne ide baš sve od ruke, a postoje i razdoblja kad sve nekako sjeda na svoje mjesto. Il intenzivno plavuša-vještica razmišlja o nečemu pa joj se se to i ostvari.

Trenutno sam u intenzivnijem stanju. Prvo mi trebaju tri gladne godine da se pokrenem za nešto. Em se raspitam em pročitam em složim kockice u glavi. Pa počnem skupljati podatke, dokumente i sve ostalo što treba za neki cilj il projekt. Pa krenem, zahuktam se, skupim svu energiju. I onda me nešto blebne u glavu, unazadi, neka karika u lancu događaja pukne il nešto ne mogu obaviti baš tad kad sam smislila. I, Murphyju zahvaljujući, krenu još tri plana u realizaciju. Pa ti sad pohvataj konce... Ajd, radije imam posla preko glave. Volim planirati i isplanirati, složiti dijagrame tijeka u blajhanom mozgu, obveze mi predstavljaju etape koje rješavam na putu do cilja.

Svaki mi je dan jedan dijagram tijeka.



Ev, recimo, jučerašnji dan. Već tijekom jutra nakupila sam hrpetinu AKO... Nakon nemirne noći, jutarnja provjera temperature u mlađe Potočnice. Već tjedan dana bori se s nosom. Hrče, pili po noći ko kakav kršni momak. Sad je već i glava počela bubati i temperatura se u nedjelju mal nadigla. Očito da ne pomažu samo Aqua Maris i Operil P kapi. Ak je jutarnja temperatura povišena – dijete ostaje doma, naravno. Tad u obzir dolazi ili da sama odboluje par sati dok se ne vratim s posla (tajo najčešće ostaje s njom doma, ali i on ima obveze koje ne može odgoditi) ili da skočim u radnju i stavim obavijest da me nema prije podne. Prvi ponedjeljački IF (ako) riješen je u pet minuta – dijete ide u školicu. Al nakon 6. sata treba skrenuti s puta prema kući i doći u Dom zdravlja. Srećom, kod pedijatre nema puno AKO (Ako doktorica radi ujutro, doći ćemo na kraj njene smjene, ako radi popodne – na početak.) ali ima jedna sigurna konstanta – načekat ćemo se... Zove me javna bilježnica. Trebam se nešto dogovoriti s njom. Otići ću k njoj nešto iza podneva, nakon što obavim plaćanje računa u Fini. Ako bude gužve, neću čekati na red nego doći ponovo prije svoje druge smjene... I sve tako IF-THEN-ELSE... cijeli dan, svaki dan. Tako iskusna plavuša, matematičarka-programerka, rješava svoje probleme i planira dane. Da ne govorim kako pišem na papiriće obveze koje trebam izvršiti a nisam baš sigurna da ću se sjetiti, da nam je doma kalendar išaran podsjetnicima za ortodonta, ortopeda, roditeljske sastanke i ostale susrete. Ili da pred odlazak negdje na par dana (kao npr. za ovaj vikend) sastavljam popis svih stvari koje treba ponijeti i onda samo križam što je spakirano. Pametni zapisuju, jel...