Pa ovo ljeto je proletjelo stravično brzo... Ne mogu vjerovati da je već počela nova školska godina. A ni Potočnice. Iako su bile itekako svjesne težine školskih torbi i vreća koje su jučer donijele doma. Mlađa Potočnica, četvrtašica, izabrala je i za ovu školsku godinu novu torbu na vucaranje (ma, na kotačiće pa se može vući za sobom). Ali više nije jedina u razredu s takvim izborom. Još su neka djeca nagovorila roditelje da im kupe takvu izuzetno praktičnu torbu, da se rasterete nejaka dječja ramena i pleća.

Bilježnice su kupljene. Mapa za likovnu kulturu dobiva se u školi. Starija je već donijela doma. Zgodna mapa, s hrpom papira (ima i već isprintanih papira, šarenih, s cvijećem i raznim teksturama) ali i linoleumom – za linorez, jel. Još je preostala poneka sitnica za uzeti, poput kajdanke, kalkulatora. I komplete omota za knjige valja kupiti.

Protekli vikend djeca su imala modnu reviju, provjeravale se tenisice, dres za tjelesni, traperice. Još se neko vrijeme mogu popodne nositi japanke i kratke hlače, ali ne zadugo. Pomalo vadim iz skrivenih zakutaka vestice, majice dugih rukava... kao da sam jučer mijenjala sezonsku odjeću po ormarima, iz proljetne u ljetnu, i sad opet spremaj jednu odjeću i vadi van drugu, cccc...

U nedjelju sam bila na moru, iha! Morala, nagovorili me mili moji. Ter me ujutro spakiraše u auto i odvedoše do Kanegre. Bilo je neko polumutljikavo vrijeme, ali vruće. No, more nije bilo zadovoljavajuće toplo. Za mene. Mlađa i njen tajo su se bućnuli jedared, starija i ja ostale suhe. Negdje oko podneva skupilo se raje na plaži, dječica sitna počeše protrčavati po ručnicima i rušiti naprtnjače i mi odlučismo da možemo slobodno otići doma. Et, bila sam, nije da nisam. Možda još kojiput odem, nikad se ne zna. Možda nas čeka dugo toplo bablje ljeto...

U subotu se održala Tango noć. Nekoliko plesnih parova, u ležernom nastupu plesali po trgu. S tim događajem završilo je ljeto u mom gradu...