Od danas smo izjednačeni. Muž i ja. Po godinama. Mjesec i nešto dana razlike u rođendanima tradicionalno je ispunjeno peckanjem. Te kolko JA imam godina. Te kolko ON ima godina. Pa ispada da je čovjek mlađi od mene. Više od mjesec i nešto sitno. Prepucavanje završava svake godine 13. klipnja. Uz moje pitanje – koliko ima godina? Jutros je sav važan odgovorio "47, i ponosan sam što ih imam." A ponositom taji starija je kćer pripremila tortu. Na kojoj piše PETAK 13. – kad se već tako složilo... Mlađa je pripremila poklon al je na skrivenom mjestu u stanu i predat će ga taji nakon školice. Nikad nisu ti naši "odrasli" rođendani neka spektakularna zbivanja po kući i okolici, ali se ipak osjeti slavljenički duh.

Da bar imam bezobrazno puno love pa da dragom mogu pokloniti terenac. Svako malo, svaki novi Autoklub ili Automotiv – on mijenja želje. Te bi sad htio Beemweja, te bi sad htio Volva, o Porsheu da i ne govorimo. Te ovaj je sigurniji, ovaj ima više standardne opreme, ovaj ima ovo, onaj ima ono... Il da bar mužu mogu kupit neki plazmatičan televizor. Mislim, i ovaj kojeg imamo je izvrstan, oštre slike, s hrpom prednosti. Al je težak i debeo. I nije ni LCD ni plazmatičan... Da ne govorim o muževoj zaljubljenosti u satove. Da ima love, taj bi imao više satova od tamo nekih poznatih... Blizanac, pa to ti je...

No, da mi nema takvog zvrkastog, razigranog, duhovitog, šarmantnog muža – teško da bih postigla puno u životu. Ja inertna, analitična, uz njega se oslobodih i dobih krila. I uživam u tom osjećaju. Već godinama. I desetljećima.