Eto me kod kuće. Dva-tri dana Mediterana željela bih iskoristiti maksimalno. No, vrijeme mi baš ne ide na ruku. Prošli smo Sloveniju po kišurini, ovdje me dočekalo neko poluljigavo "bi-ne bi" vrijeme. Bar u jednu šetnju uz more ću otići al rublje neću uspjeti oprati koliko bih htjela, nema bure da ga na brzaka osuši...

Mogu reći da mi je ovaj tjedan dosta brzo prošao. Nakon blogerske kave u utorak, popih još jednu u srijedu (al ovaj put nisu bili u pitanju "novi" blogeri nego već viđeni – druženje je i ovaj put bilo veselo i ugodno). Popodne sam provela s vjenčanom kumom. Odvela me na kavu u Kaptol centar. Prošetasmo Tkalčom. Oduševile me potočnice u žardinjerama oko nekih kafića. (I inače, primijetih puno velikih, domaćih, uzgajanih potočnica po dvorištima.) Terase načičkane ljudima. Neki u kratkim rukavima, neki u jaknama. Nas dvije sjele u zavjetrinu, ali bez sunca i bome nam nije bilo za skinuti mantile. Čovjek se tako lako prehladi u ovakvim danima, a ja ne bih rada riskirati. Želim ostati zdrava, bez kihanja, šmrcanja i kašljanja.

Jučer sam se poslije "kvarcanja" zaputila u Sisak. Mama je imala rođendan. Provela sam s njom popodne i večer, nahranila me (mamino kuhanje, mmm). Pričale smo do dugo u noć. Spavanje u mom starom krevetu nije bilo baš najudobnije, često sam se budila, zvukove života u zgradi s puno stanova i tankim zidovima već sam odavno zaboravila... Jutros rano dizanje, da bih stigla na vrijeme u Zagreb. Mahala mi mati moja s prozora dok sam autobusom prolazila pored zgrade. Iz capraškog busa (Caprag je predgrađe Siska) presjedoh u vlak, iz vlaka uletjeh u tramvaj. Spakirala kod sestre torbu za put kući, otišla u Kliniku, obavila što sam trebala. U podne se nađosmo muž, svekar i ja i zapalismo u Umag.

Ovdje je danas otvoren Crofish, međunarodni sajam ribarstva. Šteta što je takvo vrijeme, neće baš biti puno posjetitelja. Prošli tjedan je održan prvi Festival monodrame. Selo mi se kulturno uzdizalo dok sam ja šetala glavnim gradom. Propustih tako par dobrih predstava. Najviše mi žao što nisam gledala Kseniju Prohasku i njenu Marlene Dietrich. Sigurna sam da bih bila oduševljena, kao i kad sam je gledala u monodrami posvećenoj Edith Piaf... Zato se spremam drugi tjedan odgledati Briljantin, a za dva tjedna planiram otići na predstavu Chicago, u Komediju. Da iskoristim boravak u velegradu i u kulturne svrhe.