U subotu smo bili u Kranjskoj Gori. Obzirom da je snijega gore još bilo, i da je prognoza bila zahladnjenje i snijeg, bijaše to posljednja šansa ove zime da se naužijemo sniježnih radosti.

Putem je padala kiša, susnježica i snijeg. Nanos, prvo veliko brdo od Kopra prema Ljubljani, pod snijegom – to cijele zime nismo imali priliku vidjeti. I čitav taj dio Slovenije kroz koji smo prošli bio je prekriven snijegom. Ali su ceste redom bile čiste i mokre.




Krenuli smo oko pola 8, u namjeri da možda odemo pogledati muški veleslalom. Na kraju nismo išli. Utrke su se odvijale malo dalje od samog centra, a mi našli parkiralište tik do žičara i staza. Stigli smo nešto iza 10, presvukli se u skijašku mundiru, otišli do staza. Tajo i mlađa Potočnica kupili su ski-karte (za vrijeme od 11 do 15 h, platili ukupno trideset eura), pojeli smo putne sendviče i dogovorili se kad se čujemo i vidimo. Velika i ja ostavismo pol obitelji na skijama, nek uživaju. Čak je pored terena bila velika pozornica, gdje su neki dečki svirali po električnim gitarama, ter su mili moji imali i glazbu na terenu.





Nas dvije krenusmo "u grad". Vrijeme oblačno, tu i tamo se sunce promolilo, temperatura oko 7°C. Bez padalina. Sva parkirališta bijahu puna, kafići, terase – pušači više ne smiju u zatvorene prostore, jel... Prođirale smo naokolo, ja veselo noseći klizaljke obješene na rame. No. Ispred hotela Prisank, gdje sam dvije godine razmrdavala mišiće klizajući – neima klizališta! Sad je tu parkiralište. Netko mi je ukrao klizalište! Pa nije valjda da se ni ovaj puta neću klizati, šmrc... Uđoh u radnju za iznajmljivanje skijaške opreme, u kojoj su prije iznajmljivali i klizaljke i naplaćivali upad na klizalište. Rekoše mi da se klizalište premjestilo kod hotela Kompas. Opao mi kamen sa srdašca... Dođemo tamo moja velika dika i ja – klizalište zjapi prazno. Leda ima. To je pravi led, a ne onaj u Pazinu! Oko klizališta neki papiri sa strelicama, upućuju gdje se kupuju karte i iznajmljuje oprema. Našli to mjesto. Kancelarija zaključana. Na vratima piše da rade od 19 do 22 h. Kucamo, nema nikoga. Moja Velika se pomirila s tim da neće klizati (jer nema svoje klizaljke). Al sam ja lijepo stavila klizaljke na noge i stala na led. Cijelo klizalište samo za mene! Kao u dobra stara vremena! Još je i glazba svirala na razglasu, iha!




Nakon nekog vremena, žustrim koracima priđe klizalištu neki stariji čovjek. Ispostavilo se da je čuvar i naplaćivač karata. Riječ po riječ, i nije mi naplatio klizanje! Sretna i vesela, otklizah tako pola sata, pa se spakirah i povedoh kćer do skijaških terena. Pričekale smo skijaše sjedeći ispred gostilne, malo se smrzle jer se u međuvremenu temperatura spustila ispod petice...




Nakon toga uslijedio je glavni razlog zbog kojeg je tajo sve ovo izorganizirao – pizza kod Papa Joea (pizzerija u centru Kranjske Gore). Naime, Velika je još prije tri godine izjavila da joj je najbolja pizza koju je ikad jela upravo kod Papa Joea. To je potvrdila i slijedeće godine. I kad ju je tajo pitao ima li kakvu želju za 13. rođendan, ko iz topa je ispalila da hoće pizzu u Kranjskoj Gori. Njena želja – taji zapovijed...