Surova me stvarnost stresla. Otišla mi mati moja, sve opet sama moram. I kuhati i suđe prati i peglati... Najteže mi sa suđem. Neke žeme navikle odmah poslije ručka prati posuđe. Ja to rijetko kad mogu. Diže mi se sav ručak ak moram mam prati prljave rajngle i tanjure, uf. Pa čak i samo staviti u perilicu. I tako ja u subotu napravim ručak za Mrvicu i sebe. Suđe ostade do večeri. Nitko ga nije oprao. Došli mili moji iz Zagreba, daj njima večeru. I opet ostade suđa. Tad me već ošinulo da moram sama. Pa prionula, što ću...

U subotu je u Umagu održana 2. međunarodna istarska Smrčkijada, u organizaciji gljivarskog društva Bujštine "Boletus". Na obali niknulo par štandova i klupa. Veće veselo društvo pjevalo i plesalo (svirali našički tamburaši), ostatak gljivara razasuo se po klupama pored mora i guštalo u suncu. Htjedoh prići, pogledati što je izloženo, al se maloj Potočnici nije dalo prolaziti pored raspjevanih ljudi. Hrlile smo igrati odbojku na travi (umjesto rolanja, hehe). A ja bih se i vratila po fotić, samo da je htjela. Tak da nemam fotografije. Imam od lani, kad su se gljivari pridružili Sajmu cvijeća. Ove godine su se razdvojili, sajam će se održati 28. i 29. travnja. A 28. travnja nam gostuje Gibonni u Stella Marisu. Upad je 70 kuna, pa ću vjerojatno samo ja opelješiti kućni budžet za tu svrhu.

U nedjelju smo imali dvorišne radove. Dragi dosijao travicu, tamo gdje je premjestio ljuljačku, vrtuljak i patku. I prorahlio malo zemlju oko kivija.



Ja po kamenoj ogradi poplijevila korov. Sad sve lijepo uredno izgleda. Susjedove voćke rascvale se naveliko.



Drvored u ulici prolistao. Prije par mjeseci su poštucali (oškrljabili, kakoli već) drveće na još neučinjen način. Ranije bi ili otpilili sve grane pa bi u proljeće probile grančice na sve strane. Ili bi skinuli samo suhe grane. Pa smo imali čupavce u ulici. Lani nam najbliže drvo preraslo kuću. Nije se ništa na ulicu vidjelo. I ptičice nam virile sa zelenih grana u sobu. Prošle zime ostade po jedna tanka grana na svakoj glavnoj grani. Sad je to zazelenilo, al mi nekako siromašno djeluje...