Jučerašnji petak pa još k tome 13. dan u mjesecu bio mi je krcat zbivanjima. I završio opušteno i kulturno-uzdignuto. U Umagu je gostovala glumica Mladena Gavran s predstavom (hit-komedijom) Mije Gavrana "Hotel Babilon", režija Aida Bukvić. Predstava je osvojila tri nagrade na tri kazališna festivala, između ostalih i na umaškom Zlatnom lavu. Tada je nisam gledala i ovo je bila prilika koju nisam htjela propustiti. Umaška kazališna dvorana (oh, kako to gordo zvuči a meni taj pojam uvijek izaziva smijeh) bila je napola popunjena, i šteta što nije bilo više gledatelja. Jer je predstava izvrsna. Jedna glumica, 11 uloga odigranih tako dobro, tako nadahnuto i besprijekorno – to je valjalo vidjeti i čuti. Ne znam da li je bila bolja kao ocvali Talijan (ta je rola posebice razgalila publiku, ipak je ovo dvojezična zona, jel), glasna Amerikanka, poduzetna Međimurka, galeb/konobar/"Dalmatiner", Njemica ili Slovakinja. Ova posljednja preobrazba izazvala je najviše smijeha, kolikogod je sam lik istovremeno i tragičan i duhovit, zbog pogrešno izgovorenih ili potpuno promašenih hrvatskih riječi koje izgovara zaljubljena Slovakinja (a prema vlastitom iskazu je pohađala tečaj hrvatskog jezika ne bi li tako stekla uvjete za udaju i život u "kući od soli na obali mora", okružena mužem i zajedničkim malim Hrvatićima). Moja privatna zbirka bisera i duhovitih složenica obogaćena je novim riječima. I moram ih si što prije zapisati da mi ne ispare. Godine su tu, jel, i misaoni organ zna biti prebukiran informacijama. Prečesto nepotrebnim...

Milo malo dijete jučer je dobilo uputnicu za EEG glave i alergijski test. Jer se pišulja i dalje tuži na glavobolje. Bila je teta doktorica pitala i da li mamu često boli glava. I da li tatu često boli glava. Pa joj rekoh da ne. Ne patimo tajo i ja od migrena. Problema imamo, tko ih neima, i mislimo na njih, i razmišljamo kako ih se riješiti, i nekako ih uspijevamo rješavati... Tajo je alergičar, vjerojatnost da dijete bude alergičar je puno veća nego da roditelji nemaju alergiju, ali dijete ne pokazuje simptome alergije osim što joj je svako malo pun nos (doslovce, hihi)... Sad još treba biti uporan prvog radnog dana u mjesecu, znači svibnja, i naručiti Potočnicu za tražene pretrage. Dobila sam brojeve i Kantride i pulske bolnice, pa što prije upali. No, sve mislim da ćemo pretrage obaviti u privatluku. Tko će čekati prvo pol mjeseca do početka svibnja da bi potom sasvim neizvjesno bilo hoće li dijete upasti u listu za taj isti mjesec ili ne.

Jutros mi je mati moja jedina otišla. Odvezao ju je mlađi zet u Zagreb, kod starije kćeri. Pridružila im se i starija Potočnica. Moji se vraćaju večeras, a bakica produžuje za Sisak. Nije mlada dama toliko željna putovanja s ćaćom i bakicom koliko želi vidjeti kod tete u Zagrebu tri jedva rođena kučića (psića) i četiri jedva rođena mačića.



I moja sestra ima životinje i svako malo problemacije s okotima. Ter će lifrati životinjičice naokolo po udomiteljskim kućama. A prije nego to učini, mace i pese želi vidjeti moja starija. Dijete veliko si sada planira u životu postati pomoćnica veterinara, veterinarska medicinska sestra. To je trenutno prvo zanimanje na listi želja...

Moje malo dijete je doma. Trenutno pajki. Kad se probudi, nazvat će mater i izraziti željicu glede doručka. Pa će joj njena mati donijeti papicu i dati posljednju tableticu za smirenje želuca. Podne će brzo, tad mi počinje vikend. Vrijeme je prekrasno, sunčano i toplo. Tamance za šetnju, vožnju ili rolanje. Sve me frka hvata ako mala izabere rolanje kao današnju zanimaciju. Lako meni na klizaljkama (slićuhama, jelda, sklblz?), ali role me nisu vidjele od lani. Nadam se da mi neće stradati ponos...

Želim vam svima ugodan vikend i odmor od svakodnevnih briga. Do čitanja!