Potočnica osmogodišnja dobila na recept Sumamed, trodnevnu terapiju. Krvna slika u redu, što podrazumijeva i željezo u normalnim granicama, nalaz brisa nosa (za koji je mene doktorica prošli tjedan na kontroli uvjeravala da ga nije niti zatražila) uredan. Od jučer dijete kašlje, ali je to povezano s curenjem sadržaja iz sinusa. Doktorica kaže da se to slijeva u potocima. I da je želudac iritiran tim istim sadržajem. To je, dakle, to.

U međuvremenu sam čitala članke i odgovore na pitanja u svezi glede glavo- i trbuhobolje. I najuži izbor bijahu sinusi ili psihosomatska bolest. Bolje da je ispalo ovo prvo, zbog drugog bih bila – koliko god možda grubo zvuči – više zabrinuta. Jer se zaista trudimo tajo i ja ne forsirati djecu, već ih bodrimo i hvalimo i veselimo se svakom njihovom uspjehu. Pomislila bih onda da griješimo, jako. Jer – sigurno da pogriješimo, svaki dan bar u nekoj sitnici, u najboljoj namjeri doduše, ali jednostavno propustimo štogod ili nehotice naljutimo, rastužimo. Da bar čovjek, roditelj pogotovo, može biti bezgrešan... ali ne može, ne.

Kad je o ljutnji riječ, jučer se nafrnjila Velika Potočnica na mene. Sušila sam joj i češljala kosu. Dugačku, do dna leđa. Ali nije ispalo onako dobro kao kad ju je prošli tjedan frizerka počešljala nakon podšišavanja. A unaprijed sam najavila da ne može očekivati slično što. Em nisam frizerka, em nemam potrebnu četku i pravi fen. A-a, to se nije uzelo u obzir. Samo rezultat, prilično razočaravajući za mladu damu. Pa sam gledala plave oči pune suza i stisnute usne. Jedva da sam i pusu za laku noć dobila... šmrc...

Susjeda? Jučer su se na "terenu" našli moj dragi i ona. A poslije im se pridružio i susjedin sinak, privučen vrištanjem. Kaže dragi da je vrištala nekontrolirano. Bolje da nisam bila, jer sam mogla doživjeti jedan od (izuzetno rijetkih) slomova. Kad i ja dignem glas u nebesa i rigam vatru . Zbog bojazni od takvog prizora a time posredno zbog čuvanja vlastite mi reputacije (mirne, staložene, nasmiješene žeme ), dobila sam zabranu razgovaranja sa susjedom. Što ću, moram slušat muža...

Muž se naslušao svega, raznoraznih gluposti, od optužbi vezanih uz cijelu našu obitelj, spominjanja kućnog reda i poluprijetnji pa sve do potpunih nebuloza. Nema svrhe detaljizirati. Uglavnom, očito se s babom ne može razumno razgovarati. I opet joj je ponovio moj muž što je sve dogovoreno, što treba učiniti kako bi se podijelilo dvorište i da se bila složila s tom odlukom.

U potrazi za brzim i pravnim rješenjem, jedan nam je projektant savjetovao da se dogovorimo sami o podjeli dvorišta (ukoliko možemo) i potpisane primjerke ovjerimo kod bilježnika a usporedo pokrenemo postupak uknjižbe pripadajuće površine. Što se pak te knjižidbe tiče, već smo čuli tri različita mišljenja od tri stručnjaka (s navodnicima ili bez, tko će ga znati). Svaki od njih poziva se na neki zakon ili propis. Sad valja opet kopati po webu i tražiti potkrijepu za željeni postupak.

Bar mi nije dosadno.