Pamtim svoju baku Adelu po mnogočemu, a naročito po križaljkama. Bila je strastvena odgonetačica. U ona vremena nije bio velik izbor zagonetki i razbibriga, sjećam se osmosmjerki, onih crteža s izduuuuženim slovima koje razotkrivaš tako da podigneš list u razinu očiju i pročitaš što je napisano, talijanskih križaljki (gdje sam ucrtavaš crna polja) i – naravno – klasičnih križaljki. Sve dok je mogla čitati, baka je sama rješavala. Kad su se oči zamaglile i vid izdao, moja je zadaća bila (kad god sam boravila u Kostajnici na ferijama) rješavati križaljke, naglas. Pročitam što se traži, koliko slova, znam li koje. Sipala je baka pojmove ko iz rukava. Nakon nekog vremena, i pamćenje je počelo bakicu zezati. Ali je ustrajala u vježbanju uma. Nastavljale smo i dalje zajedno rješavati, ali uz pomoć priručnika. Imala je moja baka nekoliko priručnika, sjećam se jednog s muškim i ženskim imenima. Cijeli priručnik podijeljen po rodu, broju slova i abecedi. Muško ime, dva slova – ED. Žensko ime, tri slova – ANA, ANJA, ENA, EVA, IVA, KIM, LEA, MIA, OLJA, PIA, REA, TEA, UNA. I tako dalje. Onda priručnik s geografskim pojmovima – države, jezera, rijeke, planine. Pa sam uz milu staricu ovladala hrpom pojmova o kojima sam tek nakon nekoliko godina učila u školi. Mjera za površinu – AR, RAL. Šumarska kreda – ILA. Bilijarski štap – TAK. Pločica u hokeju – PAK. I tome slično.

Mislim da je nadasve korisno imati bogat rječnik. Izraziti osjećaj i raspoloženje, opisati prirodu, predmet. Kako i muž i ja u svakodnevnom razgovoru koristimo citate ili asocijacije, prirodno je da smo i djecu "navukli" na takve igre riječima. I čim su stasale za kaladont, staaaru igru riječima koju smo naučili još u osmoljetki, počeli smo se igrati. Moram svakako napomenuti da je igra savršena za dijete jer ga uči prepoznavati i odvajati glasove u riječi i određivati koja su posljednja dva glasa. Sad, kao što rekoh, već i mlađa Potočnica rastura. Naša se pravila igre možda malo razlikuju od drugih. Neki igru završavaju pri spomenu pojma koji završava na –KA. Mi ne. Šteta bi bilo zanemariti hrpu zgodnih riječi koje počinju na KA, stoga mi završavamo igru kad netko izgovori riječ s nemogućom kombinacijom posljednja dva slova. I nastojimo da igra što dulje traje. Pa naglašavamo jedni drugima da smo baš i mogli reći "onu" riječ koja prekida igru, al eto – baš smo nešto dobri pa nećemo... Ter smo se izviještili. Pa tako skraćujemo vrijeme u čekaonicama ili u autu.

Znate li koju riječ koja završava nemoguće kao kaladont? akaNT, ornameNT, ambijeNT, asfaLT, studeNT...