Fešta prošla super. Došlo 9 čestitarki. Komadići od metar i cvancig do 172. Male žene. Neke vitke i krhke, neke već s leđa liče na gospođe. Par je sati našim stanom vladalo žensko carstvo...

Papirnati tanjuri, plastične čaše na kojima su markerom ispisana imena da se zna čija je čija, hrpa frfe (sve neka ljuta, papričasta frfa – čipsevi i ostalo...), coca-cola, fanta i gusti sok (jedna je tražila seven-up, tog se nismo ni sjetili). Pekla kokice, naručila pizzu. Najele se curke, napile, igrale raznijeh društvenih igara, svirale na glasoviru, gledale spotove na TV-u, plesale trbušni ples, igrale Simse na kompiću, ukratko – dobro se zabavljale. Torta od čokoladnog sladoleda (zapelo dijete da bude torta od sladoleda), ukrašena šlagom i višnjama, kupljena u Plodinama, ni prevelika, ni premala, onako tamance. Neke tanjušne svjećice, sa slovima koja tvore HAPPY BIRTHDAY (tu smo morale jedno P izbaciti, nas tri smo znale za mućku, ostale nisu ni provjeravale), teško se pale, curi vosak. Skoro se ispekoh paleći te štapiće. Čim sam ih sve popalila, Potočnica je morala puhati da ne bude voska svugdje unaokolo. Fešta započela u 16, trebala završiti u 21. Zadnje smo dvije uzvanice doslovce istjerali pola sata nakon službenog završetka proslave. Jedna je smjela ostati do pol 10, i nije htjela ići ranije. I moš se slikat. Po drugu je mama trebala doći i nikako nije, pa je na kraju s objema gošćama moja slavljenica izašla pred kuću i čekala razlaz. Nakon što je veselo druženje završilo, pregledasmo darove, razmijenismo utiske i jedva uvalismo tajo i ja uzbuđenu djecu u krpe.

Moj je dragi subotu proveo po sportskim terenima. Prvo išao za Pulu, tamo se sreo s ćaćom vlastitim i nekim navijačima Hajduka koji su išli na tekmu. Na utakmici se smrzli do kostiju, pičila je bura orkanske jačine. Nakon nogometa, krenuše za Umag. U našem se gradu odigravala prvenstvena rukometna utakmica između Siska i Umaga. U pauzi između utakmica, zazvoni mi na vratima. Baš sam očekivala pizza-majstora da mi donese naručene pizze. Otvorim vrata i doživim šok. Došao mi svekar!!! Stoji on, za njim viri moj dragi. (Pričao mi poslije kako je nagovarao starog da dođe.) Zaželjeh didi dobrodošlicu, uvedem ga u stan, zagrlim, ižljubim , pozovem Potočnice da ga pozdrave. Nazdravim mu , dam mu jesti i piti. A on donio bakine specijalitete – tortu, orahnjaču i sarmetinu. Iha! Bio tako svekar moj petnaestak minuta. Pokazali mu neke promjene po stanu, ipak čovjek nije bio kod nas neke tri godine. Na odlasku ga opet ižljubih, hihihi. Tko zna kako je jadan spavao te noći, i tko zna što je sve napričao žemi svojoj. Boli me briga, ja sam svoje napravila. Što ću kad sam dobra i pristojna, takvu me mati i tajo odgojili... Dida i navijači nakon rukometa otišli za domaju, a moj dragi se vratio na vrijeme da odveze neke curetke kući.

Jučer je bura i dalje divljala. Prekrasno bijaše gledati vedro nebo iz toplog stana, ali od svih ukućana jedino se ja usudih dvaput izaći van. S vrećicama u rukama, da me ne otpuše... Danas je bura posustala, ispuhala se divljakuša. Rublje mirisno, osuši se čas posla. Raspoloženje na visini. Bolest prevladana.