U kući imamo dva toplomjera. Digitalac i živin. Kad se starija Potočnica rodila, kupili prvi digitalac. Skup bio. Brz, al pišti kad izmjeri temperaturu, pa ti se dijete zbudi ako je spavalo. I nije baš uvijek pouzdan, i lako se kvari. A ba(k)terije nisu neke uobičajene da ih možeš kupiti u supermarketu. Do sada smo tri digitalca promijenili. Klasiku od živinog toplomjera koristimo za kontrolu, ali i sve češće kako su curke starije pa mogu mirno ležati ili sjediti pet minuta. Tih živa-hnih toplomjera promijenili par, znaju se razbiti pa onda loviš srebrne kuglice po parketu ili tepihu. Pobereš ih, baciš u smeće i odšetaš u ljekarnu po novi. Koji je puno jeftiniji od digitalca.

Kad mi je starija Potočnica klonula u ponedjeljak i izjavila da se ne osjeća dobro, izmjerila je temperaturu s digitalcem. 36 s nešto, ali se ta šestica miješala s osmicom, onak blinkala. Zato je tajo uzeo starinski toplomjer, streso ga i dao djetetu. 37.1°. Sutradan ujutro dijete si samo mjerilo temperaturu. Kaže, isto kao sinoć. Dobro je, ak ne može bolje. Dođem doma u podne, njoj temperatura opet ista. Kako su mi neki prekaljeni roditelji rekli, gripa je započinjala s tak povišenom temperaturom pa tek onda išla u nebesa. Došao i tajo s posla, pita za zdravlje. Curetak opet sjeo, uzeo toplomjer pod rukicu i mjeri. Opet isto. Pih. Odem ja u drugu smjenu. Zvoni telefon. Kaže dragi da je otkrio zašto dijete ima uvijek istu temperaturu.

Dok joj je pružao toplomjer da predvečer opet izmjeri temperaturu, automatski (kak mi stariji i mudri to radimo) otrese instrument. I sine mu... Pita Potočnicu da li je stresla toplomjer svaki put prije mjerenja... Otkud dijete zna da treba stresti kad joj nitko nije rekao?!...

"Kad živa u toplomjeru dođe u tanki dio cijevi, ne vrati se nazad u deblji dio cijevi tj. na dno toplomjera zbog posebne konstrukcije toplomjera (dodatnog tanjeg dijela kapilare) i površinske napetosti žive. Takvi termometri imaju svojstvo da 'pamte' najvišu temperaturu koju su izmjerili.

Kao što je poznato, princip na kojem funkcioniraju termometri (obični i medicinski) se zasniva na širenju tekućine - bilo žive, bilo alkohola - uslijed povišenja temperature. Termometri se, stoga, sastoje od rezervoara s tekućinom te tanke cijevčice po kojoj se tekućina 'razlijeva' ovisno o temperaturi. Detalj njihove konstrukcije se vidi na donjoj slici lijevo: iz rezervoara se nastavlja tanka cjevčica po kojoj se širi tekućina.



Za razliku od običnih termometara, toplomjeri s kakvima mjerimo našu temperaturu, imaju na početku tanke cjevčice još jedan tanji dio (vidi sliku iznad, desno). Funkcioniranje te kapilare se može objasniti na slijedeći način. Zamislimo da stavljamo hladni toplomjer ispod ruke. Zbog povišenja temperature, živa izlazi iz rezervoara i širi se po cjevčici. Nakon oko pet minuta, toplomjer se termalizira - temperatura žive i stakla postane jednaka našoj tjelesnoj temperaturi. Vađenjem toplomjera, živa se hladi i stišće se nazad u rezervoar. Međutim, kapilara je tako tanka da se, uslijed površinske napetosti žive, njen tijek prekida. Ispod kapilare živa se i dalje povlači u rezervoar. Iznad kapilare živa ostaje u cjevčici. I pokazuje najvišu temperaturu koju je izmjerila. To je ujedno i razlog zašto toplomjer moramo protresti da se 'živa spusti' - tom trešnjom mi živu iz gornjeg dijela cjevčice natjeramo da ipak prođe kroz malu kapilaru nazad u rezervoar. (M.Basletić, PMF) "