Mimoišlo nas nevrijeme što je poharalo pol Europe, na svu sreću. Ali nije magluština i vlaga. Jutros je počela sipiti neka kišica, sad je prestala no izgleda da će opet pasti. Nije naglo zahladilo kao što su se Vakula i kompanija prijetili, ugodnih je 12°C, ali sveopći je dojam depresivan.

Mama mi je u petak izašla iz Magdalene. Kaže da je bila najstarija pacijentica u klinici. Preispitali je, snimili krvne žile i srce, pa joj – kaže – stavljali neki pijesak na noge, da miruje. Sve u redu. Što se srca i žila tiče, zdrava ko curica. Sad treba istražiti dalje. Zbog čega joj tlak zna strašno varirati. Da ne spominjem da se dvadesetak godina liječila zbog sumnje na anginu pectoris...

Jučer smo opet prošetali reda radi, pol sata procunjali po gradu. Zašli u dio grada u kojemu nismo već dugo bili. Pa otkrili da su nam nestali Kinezi. Umjesto kineske trgovine, sad je neka slastičarna. Pa je otvoren novi kafić. Pa je u prostoru u kojem je prvo bila ljekarna, pa sjedište firme za izradu raznijeh natpisa, sad otvorena trgovina s dijelovima za motocikle... Ima tako područja grada koji su poput slijepog crijeva - što god da se otvori, ubrzo se zatvori. Imali smo i trgovinu sa slatkišima, mirisnu i šarenu, prepunu staklenih posuda s bombonima, čokoladicama. Par mjeseci radila, pa se zatvorila. Imali smo nešto nalik na kavanu, onak u Mozart stilu. Više nemamo. Davnih dana, taman kad smo imali veelike plaće, postojao i luksuzni butik, tamo sam si kupila predivnu Fendijevu haljinu. Ja nesretna zbog zatvaranja bijah, mom dragom je baš odgovaralo, hihihi.

Ondak smo prošli pored novogradnje u centru. Mi imamo svake godine novogradnju u centru. Da bismo pokazali turistima kako smo vrijedni. Pogotovo tamo oko Uskrsa. I, naravno, usred sezone. To što hrpa turista ode prije reda iz našeg grada, upravo zbog buke, nabijanja, piljenja, varenja, dovikivanja i pjesme veselih građevinaca, nikom ništa. Doći će neki drugi naivci. Pa će se i oni oduševit kako Istra ima potencijala. Građevnog. A ova naša trenutna centralna novogradnja skoro pa pod krovom. Tu se radi i nedjeljom, rokovi se približavaju... Kažu u reklami u novinama, svi stanovi će imati pogled na more. A neki i ravno meni u stan. Ne znam hoće li tih par imat veću cijenu ili manju. S druge strane zgrade puca pogled na Podravkin dimnjak. S pijevcem na vrhu. Pijevac pokazuje otkud vjetar puše. Ako to ikome može pomoći u životu. U blizini novogradnje je i Zavod za zapošljavanje. Zlu ne trebalo. I savjetovalište za socijalne slučajeve i zlostavljane žene. I privatna stomatološka ordinacija. Nek se nađe, za svaki slučaj. I onda je to fakat najatraktivnija lokacija u gradu. Ne laže reklama, ne, ne.