Evo me na poslu. Nema odmora od godišnjeg. Idemo dalje, u nove radne pobjede. Ako ćemo sanjati otvorenih očiju, hihihi.

Sinoć smo stigli, zadovoljni i prepuni utisaka. Opet tri i pol sata Kranjska Gora – Umag. Cesta potpuno suha. Jedna teška prometna kod "počivališča Lom". Promet dosta gust, stravično nečitke table na cesti Jesenice-Ljubljana i Ljubljana-Postojna. Reflektirajući sloj se već odavno izraubao, ne vidiš pročitati što piše sve dok ne dođeš točno pored nje. A vozači... Kranjci su definitivno najgori vozači koje smo imali prilike vidjeti na cesti. Slovenci imaju zakonom obvezno uključivanje desnog žmigavca kad se vraćaju u traku nakon preticanja. To većina i radi, ali se bacaju natrag udesno takvom suludom vožnjom da moraš biti neprekidno na oprezu. Naime, čim te preteknu, odmah se ubacuju neposredno ispred tebe na metar, ko bezglava mularija. No, i to smo preživjeli. Došli kući svojoj. Cika i vriska zbog poklona ispod bora čula se u cijeloj ulici. Taj Djed Božićnjak je fakat prava faca, uvijek donese željene poklone...

Elem, da vas još dugo ne davim s detaljima sa skijanja, pogotovo one koje to baš i ne zanima previše, sredit ću skijaške dojmove do kraja i staviti nešto sličica. Pa zašutjeti o sniježnim radostima. Ja sad čekam Uskrs...

Hrana u Kranjskoj Gori izvrsna. I lani u Prisanku i ove godine u Kompasu. Švedski stol izuzetno obilan. Svega ima. Imali smo uplaćen polupansion, tako da smo obilno doručkovali kako bismo imali snage za dnevne aktivnosti. A navečer – papica iz čistog užitka i navike. Doručak: čaj, kakao, čokolada, bijela kava, mlijeko, jogurt, vrhnje, nekoliko vrsta sokova, četiri vrste peciva, toast, pet-šest vrsta osušenog voća, orasi, bio hrana, žitnih pahuljica nekoliko vrsta, palačinke, po pet-šest različitih sireva i narezaka. Med obični i dijetni, maslac, margarin, marmelade, kajgana, jajca na oko, kuhana jajca, hrenovke, kranjske klobase. I nekoliko kompota. Pa ti sad ne jedi. Večera: šunka u lisnatom tijestu, francuska salata, salata od plodova mora, salata od gljiva, salata od tjestenine, dvije juhe, bar tri mesna jela, nekoliko priloga, sojiti popečci, desetak vrsta salate, pet-šest različitih kolača, kompot i sladoled. Sve to u neograničenim količinama. Pa je opet bilo i obžderavanja i zagledanja u tuđe tanjure i obećanja da se od Nove godine ide na dijetu. Ja sam se udebljala kilu i pol i baš sam sretna zbog toga.

Ljudi. Prvi dan boravka sretoh troje Umageža. Jedna djevojka radi tamo kao skijaški trener od prosinca do travnja. Zlatar iz moje umaške ulice ima tamo jednu zlatarnu. I još jedan moj Đambrljazi ima tamo dvije "podružnice" ali njega ne vidjeh. I vidjeh jednog poznanika, došao s familijom na par dana. Svijet je malen... Djelatnici u hotelu (većinom Bosanci) uslužni i ljubazni. Svi prodavači korektni i nasmiješeni. U stvari, niti jednog narogušenog ili ljutitog pripadnika vojske koja brine o našem ugodnom boravku ne vidjesmo. Od gostiju – puno Britanaca (većma Škota), zatim Slovenaca (Ljubljana je na sat vremena vožnje), Talijana, Srba, Austrijanaca i poneki Hrvat. Nijedna poooznata faca, bilo da je riječ o glumcu, pjevaču, političaru ili Big Brotherovcu. Odjeće raznorazne, od fensi šmensi skijaških odijela koja niti ne vide snijega ali se vidi da koštaju stravično puno, preko "obične" skijaške odjeće i obuće, do trenirki, šuškavaca i balerinki na nogama, ali i štikli s 10 cm pete. Hrpa curica nosi roza čupavodlakave buce po 20 € i to je idealan izbor za djecu. Noga je na suhom, ništa te ne steže. Nepromočive rukavice jednako su važne. Za ostalo – kako se tko može snaći... I da, slovenski nofci vrijede samo do Nove godine. Ondak prelaze i susjedi na ojre. Cijene su sve već odavno izražene i u jednoj i u drugoj valuti.