Neka vas mir i sreća prati! Opušteni vam blagdani, u ugodnom i veselom društvu!

Uživam, punim srcem i punim plućima. Baterije su mi već ohoho pune…

Stigli smo u Kranjsku Goru za tri i pol sata, sa stajanjem za prvu jutarnju kavicu i sendvič. Cesta suha. Olujna bura stvarala je probleme dobar dio puta. Vozili smo ispred prijatelja, da budemo sigurni kako nećemo izgubiti putem krovni sanduk. Trebalo je čvrsto držati volan, neki su pokušali pičiti brzinama većim od 100-110 ali bi ubrzo skidali nogu s gasa. Snijega u tragovima, pored ceste, od Postojne do Ljubljane. Pa ga nestalo. Brnik – nema snijega, Jesenice – još uvijek ništa. Već debelo pred Kranjskom Gorom snijega tek u naznakama, po udolinama, po dvorištima. Planinski vrhovi stidljivo zabijeljeni. Ulazimo u gradić – tek tu i tamo sniježak pored ceste.

Hotelom "Kompas" smo oduševljeni. Nalazi se na dvije minute od skijaških terena. Soba veeelika, jedan bračni i dva jednostruka kreveta, blagovaonički stol, dvije komode sa zrcalima, prekrasna vesela narančasta kupaonica s tuš-kadom, TV prikopčan na satelitsku antenu, dva bademantila u ormaru, veliki ugradbeni ormar s hrpom vješalica. U hotelu bazen, jacuzzi i dječji bazen. Prvi dan smo, slijedeći tradiciju, otišli na bazen u Larix, hotel na samom skijalištu. Kako smo lani odsjeli u Prisanku koji nema bazen, imali smo pravo tri sata besplatno koristiti Larixov bazen i svidjelo nam se. Veliki kompleks, puno sadržaja. No, bar pola sata nakon kupanja treba odvojiti na sušenje rusih kosa naših anđela, oblačenje u punu zimsku spremu. Pa izaći van na debeli minus, nekoliko minuta provesti na hladnoći i ući u topli hotel. Drugi dan ovogodišnjeg boravka odlučili smo ostati u Kompasovom bazenu. Puno je manji ali… staviš na sebe badić, odjeneš bademantil i šlapice, uzmeš hotelski ručnik i siđeš liftom do bazena. Šlapice ostaviš u ormariću s ključićem. Malo plivaš po bazenu pa se uvališ u jacuzzi. Toplina te blago omami, mjehurići laprdaju oko tebe, masiraju ti umorne udove… Kad ti dojadi, pokupiš veselu i mokru obitelj, navučeš bademantile i šlapice, popneš se liftom do sobe, posušiš kosurdaču vilama Ravijojlama. Sve jednako toplo, bez straha od prehlade.

Snijeg je još uvijek umjetnički na prirodnoj podlozi. Do jučer je radila samo jedna staza, danas su osposobili još jednu. Pa je gužva i veliki red za tanjuriće (ski-liftovi). Na to nismo navikli. Jer, prije božićnih blagdana ima malo skijaša, raja se nakupi tek drugi dan Božića. Do tada se taj mali broj skijaša rasporedi po nekoliko žičara i čim se spustiš već si na redu za uspinjanje. E sad, obzirom na samo jednu uređenu stazu, snižene su cijene skijaških karata. Tako ovih dana plaćamo za djecu po 4 ojra a tajo daje 8.50. Cjelodnevnu ulaznicu za klizalište plaćam 3 eura. Ej, mili moji, opet kližem!!! Kojeg li užitka!!! Ujutro, nakon obilnog doručka, otpratim svoje skijaše na terene. Supermama nosi piletu malom skije a sebi klizaljke. Tajo na leđima prti naprtnjaču, s termosicom i čokoladicama. Pa pomognem dječici sitnoj pričvrstiti pancerice, skije, kacige i naočale. Ondak prošećem velegradom i odem na ledenu oazu. Sat vremena klizanja, za vlastitu dušu. Kližem s osmijehom na ustima. Oko mene poneki klinac, poneki roditelj. Ima odraslih pratitelja na klizaljkama, a bogami i baba s balerinkama na nogama koje pokušavaju održavati ravnotežu na ledu i istovremeno držati potomke koji čine prve klizačke korake. Ima i klinaca koji s nepričvršćenim klizaljkama na nogama kliznu par koraka pa se bace svom dužinom na led, malo poližu snijeg s rukavica, dignu se i nastave u istom ritmu. Nitko me ne može izbaciti iz takta, mojih sat vremena je samo mojih…

Osim skijanja, klizanja i kupanja u bazenu, dane provodimo i u ponekoj šetnji. Jednu smo večer pol sata pješačili do jezera Jasna. Tamo se tradicionalno potapa božićna jelka. Ove godine nije bilo ni potapanja brodova ni jelke, ne zna se iz kojeg razloga. Ali smo se već bili spremili za šetnju pa smo se ipak uputili za hotelskim vodičem. Malo po selu, malo po mraku uz cestu, vidjeli spomenik Kekecu, vidjeli i čuli rječicu Pišnicu. Kad smo konačno došli do jezera, nije nas dočekalo ništa osim leda uz obalu i mračine. Pokoja baklja osvjetljavala je jezero. Kažu da je to prirodno klizalište, naravno kad vremenske prilike to dopuštaju. Nama nisu dopustile. Sinoć je bio doček Djeda Božićnjaka. Trebao je doći, kao i lani, u saonicama koje vuku sobovi. Ne znamo kakav je doček bio, mi smo se namakali u bazenu, nije nam se izlazilo van. Nismo pod presingom. Ak nam se da – idemo, ako ne – nađemo si zanimaciju.

Prethodna tri dana bilo je vedro, sunčano i hladno. Jutros magla, i još uvijek se nije povukla. No, danas je osjetno hladnije. Nema naznaka za snijeg, jedino je od neprekidnog špricanja umjetnog snijega zabijelilo po okolnim parkiralištima.

Pola godišnjeg je na izmaku. Prebrzo ovo protječe…