Sama sam ovaj vikend. Jutros su otputovali svi moji. Izljubili se, mahala im, pa s fotoaparatom prošetala gradom i završila na jutarnjoj kavi s prijateljicom iz kioska. Vrućina je, no cvijeće po gradskim parkovima i travnjacima još se nije sparušilo. Stoga poslikah, dok je još prilika:

Bakica se vraća svojoj kući. Ovo je bilo prvi put nakon tajine smrti da je bila toliko dugo izvan Siska. Zaželila se svog stana, svog društva, crkve i odlaska na groblje. Dobro je i izdržala. Tlak ju je mučio, skakao gore-dolje. Nismo joj mogli puno pomoći pri tome, ima ljekove, postupak koji mora proći da joj se stanje normalizira. Kuhala nam je ručkove, milina jedna doći tako s posla a jelo već pripremljeno! Prala je suđe na ruke, nije dala da koristimo stroj. Dobro da je dala da joj strojno operem odjeću... Nije se puno igrala s curkama, one imaju sad neke svoje druge zabave. Mlađa Potočnica zna sva slova pa bakica ne mora čitati slikovnice. Naš radio, naš TV, PC – sve je to baki čudno, daljinskih ko u priči... I mačke s tržnice žalit će za njom, svako im je jutro nosila pored kontejnera kosti i ostatke hrane. Moja mama inače ima običaj ne bacati jelo, kaže da je to grijeh. Pa nakon njenog odlaska, nalazim u hladnjaku razne zdjelice s ostacima ručaka i marendi. Stari kruh moram po skrivečki bacati, inače bi jela kruh star i tri-četiri dana. Nekad je znala i skupljati stari kruh u vrećicu, pa bi odnijela na tržnicu, prodavačima koji drže gice na svom imanju. Lako kad bi odnijela takvu vrećicu, ali znalo se neki puta dogoditi da zaboravi na vrećicu pa nakon nekoliko dana nađem zeleni krušac u nekom zakutku. Speglala mi je hrpu posteljine i odjeće... Pomogla u svakom pogledu, zahvalna sam. Zovem je opet na jesen, kad popusti vrućina i curke krenu u školu. Nije sigurna hoće li doći, ipak joj je naporno i putovati i živjeti po drugom "režimu".
Mlađa Potočnica ide na tjedan ili dva kod druge bake i dide. Na svu sreću da će i moja mama biti istovremeno u Sisku, pa dijete može tražiti politički azil ako se posvađa s ovima. A dida će iskoristiti svaku priliku da joj naredi, kaže što je – po njegovom – dobro i potrebno i istovremeno ispljuvati sve što nije. Forsira stari godinama neke svoje stvari, curke su znale plačući prekinuti telefonski razgovor s njim nakon takvih njegovih pametovanja. Pa onda starija Potočnica ni ne želi ostajati kod njih bez svoga taje. Tako su sad svi otišli, ali se starija i njen tajo vraćaju u ponedjeljak. Tajo mora skočiti u Zagreb, dati informatičaru u centralnoj firmi na sređivanje kompić i laptop. Za to vrijeme će kćer moja lunjati Importanne centrom i upijati dojmove velegrada... U troje ćemo provesti slijedeći tjedan. Ako mlađa poželi ostati i nakon vikenda, starija će krenuti u ljetni kamp a mlađa će joj se pridružiti nešto kasnije.
Danas radim, dvije smjene. Sutra ću odmarati. Jutarnja kavica s dragim prijateljem, krsnim kumom mog manjeg cvrčka. Rijetko se viđamo, prilika je za razgovor ugodni u hladovini blizu mora. Pa poslije pranje posteljine, preslagivanje suđa kojeg je mama tko-zna-gdje posložila. Proletjet će nedjelja, znam... Dragi moji, ugodno se provedite i odmorite!