
Kako mi je lijepo...
Tko je ono zazivao ljeto i vrućinu? Zar je prije dva tjedna bilo hladno, snijeg čak padao?! Evo nam sad vrućine. Jutros u 7 već je bilo 25°C, sad je negdje oko 28. Pripeklo. U podne sam klipsala 2 kilometra, nosila partneru neku robu. A prije toga se cijelo prijepodne blago topila u radnji. Rekoh već da sam ostala bez klima uređaja. Po hladnoći sam se snalazila u čuvenim žutim čizmama, a sad mi je temperatura u radnji izjednačena s vanjskom i dišem na škrge. Otvorena vrata širom, kamene ploče u ulici upile Sunca koliko god su mogle i sad isijavaju. Najavio mi se klima-majstor za srijedu ujutro. Uspjela sam riješiti neku kompenzaciju i iskompenzirala klimu. Mašala. Izdržat ću još ova dva dana, pa kad me krene... Inače nastojim ne hladiti previše radnju, da ne bude šok kupcima kad ulaze. Par stupnjeva hladnije nego vani – sasvim dovoljno da se čovjek ugodno osjeća. Evo, u stanu mi je 25.5°, obje klime potiho rade ali je stvarno ugodno.
Joj, kako je meni lijepo! Mama mi kuha, pere suđe, čuva sitnu dječicu. Danas smo imali domaću – maminu – juhicu, pečenu kokicu, mlince i zelje-salatu. Baš smo se natofljali. Velika Potočnica triput je grabila mlince i meso, baka je bila sva sretna i važna. Ja sam samo skuhala popodnevnu kavicu. Sjetila sam se svih vas, dragi moji, koji ste skupa sa mnom komentirali po blogovima "maminu kuhinju", što koja mama radi najbolje... Rekli smo bakici da će nam ovako dolaziti svako malo, pustimo je na tjedan dana u Sisak, pa opet dođemo po nju i tako u nedogled... Inače smo protekli vikend obavili sve što smo planirali. U petak otputovali za Zagreb, otišli na misu zadušnicu za mog taju, poslije mise svratili do Petrove bolnice, pa u kafiću ispred popili piće s debelom nećakinjom. Trebala bi roditi oko 20.7., veeeelika je, mala Dora sad ima oko 2400 g. To mi je baš zgodno, ti podaci koliko je teško dijete koje nosiš. Kad sam išla na ultrazvuk, noseći mlađu Potočnicu, povela sam sa sobom mamu. Rasplakala se od uzbuđenja i ganuća, jer je to bilo prvi put u životu da je vidjela bebu na taj način. A meni je to bilo najnormalnije. Sad meni nećakinja šalje SMS-om podatke o Dorinom razvoju pa se čudom čudim – kako to. Napreduje medicina i tehnologija. Sjećam se da je moja sestra pregledavala Pampersice koje sam kupovala i komentirala kako u njeno vrijeme nije bilo jednokratnih pelena nego su se prale pamučne. Ja sam takve koristila samo za široko previjanje svojih beba. U gusti raspored u Zagrebu nisam uspjela ubaciti blogersku kavicu, ali drugi put bit će i toga. Jedino što smo uspjeli obaviti, u subotu prije povratka, bila je izložba Mladena Veže u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. Velebna li zdanja (prvi put smo bili tamo) i lijepe izložbe! Jest da nam je prismetao plemeniti Predrag Raos, koji je brzinski obišao izložbu u isto vrijeme, pa ga je skoro moj dragi opaučio jer bi ovaj bezobrazno stao između zakonitoga mi i Vežine slike i tako dva puta. Osim tog malog incidenta, utisci ostadoše lijepi. Tko zna, kad se jednom obogatimo, možda uspijemo naći Vežin triptih kojeg smo prije desetak godina oduševljeno gledali na prodajnoj izložbi uoči ATP turnira u Stella Marisu. Da mi je tada bilo desetak tisuća maraka... Jučer smo nas četiri cure u Domu kulture pogledale baletnu predstavu lokalne baletne škole, gostovali su prvaci Baleta HNK u Zagrebu: Edina Pličanić, Mirna Sporiš i George Stanciu. Krasno je bilo, uživale smo. Razglas je ovaj puta radio besprijekorno, kao i rasvjeta, pa je užitak bio potpun. Moje su se curke prošli tjedan prvi puta okupale u moru. Bilo je još uvijek ispod 20. Stupnjeva. Dragi se smočio do koljena i elegantno vratio. Pišulje su hrabro ušetale i ostale neko vrijeme. Ovaj tjedan je more vjerojatno toplije. Pa će se možda i tajo okupati sa svojim Potočnicama. Ja čekam bar 24°, ako me uopće vidi more ovo ljeto... Kad smo dragi i ja doselili u Buje, odlazili smo na plažu od svibnja do listopada, skoro svaki lijepi dan. Pocrnila sam jedva zamjetno, samo su mi pjege poiskakale po licu. Pa sam lijepo odustala. Ne ide pa ne ide. Tako da me možete prepoznati u nekom tamo istarskom gradiću (jel´te) kao možda ne najsvjetliju osobu ali u prvoj Sirela kategoriji svakako... |
Ako želite, možete mi pisati na
pjesma@gmail.com
