Vikend. Radni. Neka, Talijani se vrzmaju po gradu. Jučer su imali praznik, nagužvali se na granici. A moji su mili, ne znajući za gužvu, baš jučer išli u koperski Mercator. Po špežu ilitiga fasung. I kupiti mlađoj Potočnici kućne šlapice. Već mjesecima obilazimo trgovine u potrazi za visokim šlapicama u koje stanu ortopedski ulošci. Dijete nosi broj 32, a takvih šlapica najčešće ima tek za malecku dječicu. Ter je jučer moj dragi ubacio curke u auto i obećao da se ne vraća iz Kopra dok ne kupe šlapice. Predvečer stiže SMS: "Kupili šlapice. Jeeeee!" Obišli su desetak trgovina, bar je to bila prilika da Potočnice vide grad Koper. Naime, otkako su se izgradili Mercator i Interspar te OBI, supermarketi i trgovački centri, nemamo više potrebu ulaziti u sam grad, tako da nas u centru nije bilo desetak godina. Osobno - nemam baš lijepe uspomene iz tog grada, jer sam u ondašnjoj bolnici ležala dva puta, s tužnim povodom. Sad je tajo proveo svoje curke uličicama i trgovima. I uspješno obavio kupnju.

Danas Potočnice imaju budokai natjecanje. U prednosti su pred natjecateljima iz Zagreba, Kutine i još nekih gradova, jer se ovaj put bore na domaćem terenu. Pet minuta od kuće. Tajo ih je odveo, tamo će ih snimati. Ja uskoro vješam obavijest na vrata da me nema neko vrijeme, odoh navijati. Svaka čast poslu, ali meni su moji crvčci najvažniji. Tko zna hoće li htjeti slijedeće školske godine uopće trenirati budokai, i gdje će se održavati prvenstva i osvajanje pojaseva. Treninge ove godine nisu imale redovito, kad su imale – jedine su se trudile odraditi sve kako spada. Ostatku grupe izgleda nedostaje motivacije i bojim se da je to zarazno. Već je starija najavila da joj se ne sviđa na treninzima. Curke su gipke, mogu napraviti špagu, most, dodirnuti dlanovima pod pri pregibu, staviti nogu za vrat. Pa im se ostatak ekipe ili izruguje ili zavidi. Što su ti djeca. Uvjeravamo ih da su onda u velikoj prednosti pred ostalima i da mogu ostvariti jako dobre rezultate na slijedećim natjecanjima. Nećemo forsirati, nikad ni nismo.

Sutra opet povod za ushit i ponos. Starija Potočnica nastupa sa svojim mažoretkinjama kao gošća Talijanskoj zajednici na njihovoj priredbi. Slijedeći tjedan se u Umagu odvija "Crofish" - 1. sajam ribarstva i ribarske opreme. Međunarodni. I tu će mažoretkinje pokazati svoje umijeće.

Još malo i završava škola. Neki su testovi već napisani, neke ocjene zaključene. Brojimo sitno. Sad predstoje planovi za ljeto. Boravak kod baka i dide, odlazak starije u Zadar s prijateljicom, dolazak bakice iz Siska, dolazak kumice iz Zagreba, dolazak sestre i šogora na oporavak - nakon što nećakinja rodi malu curicu. Krajem ljeta odlazak na upoznavanje s tom istom malom curicom... Moram zakočiti. Ljeto nije ni počelo, ja već na kraju.

Ugodan i sadržajan vikend svima vama, dragi moji, uz jedan veseli osmijeh male Škrbamace!