Dobili smo nove susjede.

U kući u kojoj stanujem su tri stana. Naš stan je "najmlađi", prije 15 godina smo potkrovlje pretvorili u ugodan stambeni prostor. Na sveopći bijes dotadašnjih stanara, koji su tavan do tada upotrebljavali za odlaganje bicikla i kištri s jabukama. Godinu dana nismo mogli ući u posjed potkrovlja. Zaključavali su nam ulazna vrata, dvaput smo dolazili s policijom i predstavnicima stambenog fonda. Kad smo napokon uselili, par godina nismo od susjeda uspjeli dobiti suglasnost da probijemo dva prozora na fasadi. Zajedno s gradskim ocima, ucijenili su nas da im napravimo šupe u zamjenu za izbijanje prozora. Jednu šupu smo sagradili u dvorištu, za drugu smo morali odvojiti dio svog stana, 8 kvadrata u potkrovlju. Pa imamo razvedenu i faličnu dnevnu sobu. Ogradili tih 8 kvadrata, četvrtinu sobe, siporeksom, probili vrata za šupu. Stan nam je dobro izoliran, gore brodski pod, dolje parket. Njihova ostava – gore daske, dolje daske. Osjeti se zimi hladnoća, ljeti vrućina, svaki šum čujemo kad rondaju unutra, a i oni tada čuju naše korake i razgovor. Sada smo s tim susjedima dobri, dalo bi se razgovarati i o otkupu rečenog prostora ali nemamo novaca. Možda, jednog dana.

Starčići iz drugog stana umrli su prije nekog vremena. Za njima je ostalo nekoliko nesložnih nasljednika. Nisu plaćali pričuvu, pokušavali se svađati s nama. Oglasili prodaju, ali stan nezgodan. Dvije etaže. U prizemlju kuhinja i kupaona. Na katu dvije sobe. Bez vode i kanalizacije.

U međuvremenu smo dali obnoviti krovište. Nasljednici nisu htjeli platiti svoj dio. Dio dvorišta koji su starci koristili pretvorio bi se u prašumu punu zmija i ostalih gadarija da nismo posjekli stabla, preštihali cijeli taj dio, posadili travicu. Pa stavili ljuljačke, vrtuljak i patku na opruzi. Poslije na našem dijelu još postavili stol i roštilj, posadili kivije za hlad. Dvorište nam je prekrasno. Dali napraviti i stazu, da ne kročimo kroz blato. Mi financirali, ovi drugi stanari ni prstom nisu mrdnuli, ni pivom ponudili radnike. Sad i oni hodaju po stazi, koriste naša klizna vrata za izlaz iz dvorišta na cestu. Neka.

Ovaj vikend pozvonila nam na vrata dotad nepoznata gospođa. Predstavila nam se. Nova susjeda. Uskoro se doseljava, zajedno s mužem i odraslim sinom. Radnici već sređuju stan. Pitala žena za priključak za vodu i kanalizaciju, kako bi na katu od dvije sobe napravila stan za sina. Pitala i za dvorište, koliki bi bio njihov dio. Ne žele ove godine ništa uzimati za sebe, vide da smo sredili naš dio a susjedi već posijali povrće u svom dijelu. Dogovorili se da im damo ključ od kliznih vrata. Čini mi se da ćemo se uspjeti dogovoriti za ugodan suživot. Radujem se. Jedino su Potočnice malo razočarane, mislile su da će novi stanari imati manju djecu a ne sina od 27...