Sinoć sam došla s posla mokra do kože. Stuštio se pljusak, vjetar otimao iz ruku kišobrane, voda tekla ulicama. Počelo nevrijeme koju minutu prije završetka posla. Pričekala desetak minuta, i kad sam vidjela da nema namjeru tako skoro prestati, krenula u boj s prirodom. Iako mi je kuća parsto metara od radnje, pokisla ko miš. Nakon nekog vremena sve se smirilo, pojavilo se sunce. U pola devet gle prizora:
Imam prozore na tri strane svijeta pa sam uspjela uhvatiti početak i kraj ovih dviju duga. Koje li ljepote!