Došlo milo moje veliko dijete s izleta. Umorna ali sretna, prepuna dojmova. Tek ću danas čuti detalje, sinoć nije imala snage za priču. Probudili je u 5.15, legla spavati u ponoć, a između toga se vozala i hodala, hodala... Evo nešto sličica:






Sutra mlađa Potočnica putuje, ali oni kreću u normalnije vrijeme – u 8. Dragi odveze stariju u školu, ja mlađu otpratim na izlet i idemo za Zagreb.

Jučer sam bila opet kod javnog bilježnika (Dobar dan! – Dobar dan! – Trebam ovjeru potpisa. – 46 kuna i 60 lipa. – Hvala, doviđenja!) Trebala sam potpisati suglasnost da se u mirogojski grob ukopa šogorova mama. Obzirom da nije prošao zakonski rok od 8 dana, potreban za punovažnost rješenja o ostavini, morale smo sve tri nasljednice dati suglasnost. Moju su, srećom, priznali i faksiranu. Obavila sam to ekspresno, sestra mi je javila, napisala sam suglasnost, zatvorila radnju, otišla kod javnog, čekala 15 minuta, obavila ovjeru i poslala faks. Kad živim na selu. Sve u blizini.

Sutra smo dragi i ja u Zagrebu, starija Potočnica popodne sama doma, mlađu će nakon izleta pokupiti mama njene prijateljice iz razreda. Dogovor je protekao bez problema, i sa starijom i s mlađom, i s mamom. Nekako su se kockice posložile kao u najlakšoj slagalici. Pokop je u 14 h, pa je misa i onda sjedamo u auto i natrag dječici svojoj. Znam da mi šogor neće zamjeriti što ne ostajemo i poslije. Žao mi ga je, u tri mjeseca izgubio je dvije izuzetno bliske osobe. Mog je taju volio i poštivao, njegov je tata umro prije 35 godina i u mom je našao savjetnika i oslonac. Mama šogorova je ostala u Požegi, a on i sestra mu otišli u Zagreb na faks. Tek prije dvije godine bakica je došla za njima, i opet su se zbližili. I taman se navikneš pa izgubiš...

Evo me s vama na blogu točno pola godine . Mislila sam da će biti puno više veselih tema za pisanje. No, moj je blog naramak priča iz života a tu ne možeš birati. Ima svega. Ali, mili moji i dragi, sad kad krene ljeto, a na ovim stranicama osvanu sličice s mora, zalasci sunca, zgode s turistima, vjerujem da ćete imati puno više razloga za osmijeh nego do sada.