Danas u Umagu započinje 5. moto susret u organizaciji moto-kluba Staaari rokeri. Kamp Stella Maris, Psihomodo pop, Let 3, Razvaline, No problem band. U ovih pet godina valjda su jednom imali lijepo vrijeme cijeli vikend. Ili bi kiša padala ili bi ih bura derala.

Prilika je ovo da popijemo dragi i ja kavu s frendom iz Siska. Znam ga od osnovne. Išla sam s njim u razred, usmjereno obrazovanje. I bio je u najužem društvu mog dragog. Pljunuti Paul McCartney u mladim danima. Tiha patnja mnogih curica za vrijeme srednje škole, a i faksa. Svira gitaru, ima bend, otkačen. Pravi staaari roker. Nosao je neko vrijeme dugu prorijeđenu kosu, pa ju je vezao u repić. Tad mi je ličio na Dragu Mlinarca. Sad se nešto malo upristojio, ne zbog godina već zbog posla.

Otkud nadimak? Ratni. Kad se Petrinja razdvojila kod Petrinjčice (pa netko iz naše generacije i ostao »preko«) te krenulo mobilizirati muškarce, nije bilo dileme kud će naš Čedo. Među svoje pajdaše, srednjoškolske partijanere. Bio u sanitetu, skupljao ostatke suboraca po bojištu. I kako su Čede bili Čede, jelte, tako je naš Čedo postao Čedo Ustaša. I ostat će za vijeke vjekova.

Posebno mi prirastao srcu. Godinama održavamo kontakt, najčešće porukicama (blaženi mobitel). Lani se nismo vidjeli. Nije došao na godišnjicu mature. Na moto susrete u Umag je, ali se nismo uspjeli koordinirati. Putovao s društvom, zalutali negdje u Italiji u potrazi za jeftinim pršutom, stigli kasno navečer u Stella Maris, nakon podnevne kave krenuli nazad, ružili po Rijeci a ja ostadoh s njegovim SMS porukama. I obećanjem da se vidimo dogodine. Neću mu zamjeriti ako i ove godine ne nađe vremena za susret. Samo neka se dobro provede. Ima dana. Čut ćemo se ili dopisivati. Do slijedeće zgode. A ako se uspijemo naći, razgovor će teći kao da se svaki dan nalazimo na kavi.