Imali smo krasan vikend. Sunčan, topao, sadržajan. U petak popodne fešta na trgu povodom Dana Grada. Velika Potočnica nastupala s mažoretkinjama. Bilo glazbe, nešto ića i pića. Svečano odjeveni vijećnici, izvođači, hrpa djece, nešto staraca.

U subotu smo se rolali. Starija Potočnica s prijateljicom, nas troje posebno. Zadovoljna sam, ostala je kondicija od klizanja, ostalo je malo ukočenosti ali mi ide. Mali zvrk me stalno hvalio kako sam dobra i nisam pala. Ej, nisam pala! Pa normalno da nisam pala. Sjećam se prvog i jedinog pada na tim rolama, na trticu. Ostala bez daha i s bolnom pozadinom danima i mjesecima. Dragi i ja smo si među prvima u gradu kupili role, još one prve s cipelama – s dva i dva kotača (to je bio veliki napredak, jer sam kao mala rolala u onim rolama na razvlačenje, koje se pričvršćuju odozdola na cipele ili tenisice). Te, nove role imale su peti kotač sprijeda, na prstima, i jedva sam se naučila kočiti na njima. Onda smo role prodali kad sam ostala trudna s prvom Potočnicom, i za te novce kupili dragom nove role, s kotačima u jednom nizu. Pa je bio pravi Džek, klinci su ga zadivljeno gledali...

Elem, rolali se u subotu. Starija zaradila i kaznu. Dok smo, nakon dobre vožnje, pili kavicu u dvorištu, stiže Potočnica. Pol sata prije nego li je imala dopuštenje. Hm, nešto se očigledno dogodilo. Došla s frendicom, kao moralnom podrškom. I složila facu. Što je bilo? S rolama na nogama pentrala se po stijenama uz more, i naravno, završila u moru. Do gležnja. Dobro je i prošla. Prošli tjedan se jedna djevojčica iz njihovog društva, u istoj takvoj zezanciji na rolama i stijenama, smočila do vrata. Neozlijeđene, na svu sreću, prošle obje. Pa je naša avanturistica zaradila tjedan dana neizlaženja. Malo se durila, pa prestala. Kaznu nije zaradila što se smočila, lako za to. Bilo je sunčano i toplo, role se osuše, kotači podmažu. Imali smo prije tjedan dana razgovor o pentranju po stijenama i objasnili djetetu moguće opasnosti. I još u subotu, prije odlaska na novo rolanje, ponovili zašto je potrebno nositi štitnike, iako njene frendice ne nose i ona se osjeća smiješno. Podsjetili je kako je slomila ruku jer nije imala štitnike prije dvije godine. I uvjerili je. Za štitnike, za egzibicije po stijenama u rolama očito nismo...

Jučer imali biciklijadu. Predivno vrijeme izmamilo šetače, sportaše, rolere, vlasnike pasa i motoriste na izlazak. Odbojka u pijesku, badminton, frizbi, sunčanje, poneko hrabro kupanje u moru, kavica pored bazena ispred hotela, sve puno dobro raspoloženih ljudi. Eh, da je bilo takvog vremena za prvosvibanjske praznike...!

Dragi pošišao travicu, povezao kivač, curke se igrale s mačkama, ja morala ponešto i speglati. Lijep, opušten, veseo i sretan vikend. I odmah ponedjeljak izgleda manje naporan.