Lijep sunčan dan, najava toplijeg vikenda od prethodnog. Tko zna, možda se ostvari i željeni roštilj. Budokai natjecanje koje se trebalo održati u Umagu ovaj vikend i na kojem su se trebale boriti moje Potočnice odgođen je za lipanj, pa su nam dani predviđeni za opuštanje i uživanje.

Grad mi je u svečarskom raspoloženju. Ali nije nešto pretjerano čist, moju ulicu operu triput godišnje. Možda popodne netko propere centar grada, bio bi red. Ne sjećam se kad je zadnji put prošao striček koji smrzava i odljepljuje žvake s ulica i pločnika. U mojoj ulici dva slastičara, svaki na jednom kraju. Zona crnih, razmljeckanih žvakaća proteže se cijelom ulicom. Dođe cmačuća raja, odluči se za slajac, pljuv – baci žvaku na pločnik i krene lizati. Sljadoled. Žvaka ima polijepljenih i po izlozima, po mom vrlo često, jer sam prva do »mog« sladoledara. A ima i bisera kojima se sladoled ne svidi ili im ispadne pa puf! – zalijepe taj isti naočkapačke na izvirujuću ertu (erta vam je onaj da ne kažem što, najčešće od kamenih greda, koji viri oko prozora, vrata, i često ovdje u podnožju kuće, obrub). Pa ja ljeti, mrmljajući u bradu razne vještičje kletve , uzmem jednokratne kirurške rukavice, skalpel i spužvu i skidam i perem te ispljuvke i ostatke. Fuj. Duboka isprika onima koji ovo čitaju i istovremeno nešto žvaču (kao što se meni znalo ujutro događati dok pohodim €urov blog, pa sam se opametila)...

E, da, Grad. Danas je svečana sjednica Gradskog vijeća vani, na otvorenom, na malom trgiću pored velikog gradskog trga. I najava fešte. Nastupa i moja velika Potočnica. Ponosna će majka staviti na vrata radnje već spremnu ceduljicu »Dolazim za 10 minuta« i otići na trg gledati pile svoje.

Sinoć sam poslije posla otišla poslušati humanitarni koncert povodom 10. obljetnice estradne karijere umaške pjevačice Novelle. Vesna Nežić Ružić, Alen Vitasović, Sergio Pavatt, Elio Pisak, Mirko Cetinski, Goran Griff i još nekolicina posvetili su tu noć svojoj kolegici, dragoj ženici koja boluje od Parkinsonove bolesti i po svemu sudeći više neće nastupati. Toliko pozitivnog naboja, toliko lijepih riječi. Zaigra ti srce kad vidiš da se ljudi istog zanimanja međusobno poštivaju i vole.

Jučer sam uspješno riješila još jedan životni zadatak. Bila kod javnog bilježnika i potpisala nasljedničku izjavu. Danas faksiram i šaljem u Sisak, da stigne do rasprave. I jučer mi je dragi Goldy pronašao prezime moje Kaje o kojoj vam pisah neki dan. Sretna sam. U veselom i prpošnom raspoloženju pozdravljam vas, uz želju da se dobro provedete ovaj vikend, obavite krizme, vjenčanja, telefonske razgovore, šetnje i ljudovanje!