Jutros su me moje Potočnice iznenadile. Ulazim u njihovu sobicu, a Velika budna. Anbilivibl. Pomazimo se, izljubimo se, ona hop! i ode do ormara. Već sam pomislila da je nešto zaboravila staviti u školsku torbu (dobro da nisam počela kvocati) a moje zlato izvadi poklon. Mami za Dan žena. Raznježi se majčino srce, oči se napune suzama... Kad eto ti mlađe Potočnice, otvori širom oči i ona hop! u isti taj ormar. I izvadi i ona darak. ;))) Ganuta tako obavim ostatak jutarnjih poslova. Dok su moji mili doručkovali, tajo i ja ispričasmo curkama povijest proslava Dana žena. Ono, znate, jurnjava po cvjećarnama, fešte za muškarce i fešte za žene. I malo o (ne)ravnopravnosti žena. Pristojno saslušale. I zaključile da se poklonima, naravno, veselim. Kako ne bi!

No, jutros otpratim malu Potočnicu u školu. Tamo šarenilo. Netko dolazi samo s torbom, netko nosi stručak cvijeća, a netko i veeeliki buket. I potom na jutarnjoj kavi s mužem komentiram kako će se curke danas ponašati. Zaboravile su prošlu godinu, kad isto nisu ništa nosile učiteljicama i maestrama. I tada smo im objasnili da se obično skupe novci u grupi i kupi zajednički buket cvijeća ili neki prigodni poklon. U vrtiću se znalo događati da kupimo tako veliki buket od zajedničkog novca, i onda još poneka mama nađe za shodno da i ona – posebno – još nešto daruje, da se vidi da je to od nje. Ne sviđa mi se to. Onda se nakon nekog vremena odustalo od takvog skupljanja. Uspjeli smo se dogovoriti samo za završetak vrtićkog razdoblja i za učiteljicu nakon četvrtog razreda. Hoće li se danas Potočnice osjetiti posramljene ili neravnopravne, jer nisu ništa odnijele učiteljicama? Razgovarat ćemo kad se ponovo okupimo.

Već petnaest godina ne slavim niti čestitam ovaj praznik. I dok sam radila u državnom a i u privatnom poduzeću, nije bilo neke posebne pompe oko tog datuma. Niti sindikalnog okupljanja žena, ni ranijeg odlaska s posla. Da se razumijemo, ne omalovažavam samu svrhu i postojanje ovakvog praznika, niti smatram nepotrebnim druženja pripadnica ljepšeg spola u ove dane. Tko voli, nek´ izvoli. Ili na večeru i tancanje, ili na muški striptiz (što je postalo jako in, barem u ovim našim krajevima).

I ne odbijam čestitke. Niti sam na kavi jutros odbila cvijeće koje je dobila svaka žena u kafiću. Hvala lijepa. Ali meni je svaki dan moj dan. Lijepo se provedite! I danas, i sutra, i prekosutra... Poklanjam vam ovu sličicu potočnica iz mog dvorišta.