Ima li tkogod tko bi kupio malo korištenu Novu godinu, ili bar trampio za nešto?! Za neku dobru vijest...
Lako za ružno vrijeme – kiši već treći dan, bez prestanka. Djeca mi od lani nisu promolila nosiće van. Kuma i ja smo uspjele otići na trač-partiju i kavicu i na Staru i na Novu. Ostatak vremena klatili se po kući, malo TV, malo papica, malo vinčeko, u ponoć pjenušac...
Nakon ponoći nazvale su naše budne curke bake i dide. Moja mama se rasplakala na telefon, popričala s unučicama, a meni – zadnjoj – samo zaželjela sve najbolje i rekla da se čujemo ujutro. Tatu mi nije dala na telefon. Potočnice su me uvjeravale da je bakica samo uzbuđena i sretna jer su je prvi put tako nazvale za Novu godinu. Sestra mi je preko telefona zvučala dosta rezervirano. Iako ponekad ima neku svoju mušicu i bez razloga tako djeluje, i njen me glas uznemirio. Ujutro, ranu zoru za nas koji smo odgledali Bijelo dugme, mama me nazvala. Tatu je Hitna odvezla na Staru godinu, na 48. godišnjicu njihova braka. Priključen je na aparat za srce. Inače je i srčani i plućni bolesnik. U posljednje vrijeme depresivan, pomalo ciničan. Izjavio je u par navrata da bi najradije sam sebi skratio muke, da nema obzira prema nama. Sestra je slučajno saznala da je tati pozlilo, mama ju je molila da meni ne kaže i pusti da u miru provedem Novu. Ma nemoj, kao da sam bila na tkoznakakvom važnom prijemu, a ne u kući s djecom, mužem i kumom. No, takvo ponašanje staraca je više-manje uobičajeno, prešute nam besane noći, visoki tlak, nesvjesticu.
Sad sjedim na poslu, čekam vijesti. Vani cmolji dosadna kiša. Skoro pa je mrak. Dragi je sretno stigao kući nakon što je odvezao kumu u zračnu luku. Kuma je sretno jutros doletjela u Zagreb. Djeca blaženo spavaju.
Još uvijek stoji ponuda za prodaju. Malo rabljena Nova godina, u voznom stanju, u pola cijene?