Nismo u odnosima već dvije godine. Tristo kilometara. Sasvim dovoljno. Ono što je učinila stvarno joj ne mogu oprostiti.
Muž i ja na službenom putu. Njegovi starci čuvaju djecu. Vraćamo se kasno navečer. Djeca već spavaju. Pitamo kako je bilo. Njene riječi: »M. je danas DIVLJALA na rolama i nabila ruku. Malo je bolilo, dida joj je izvukao i sad je sve u redu.« Muž odjuri u sobicu. Dijete ima zamotanu ruku, osjeti se toplina. Vjerujući materi, odlučimo pričekati jutro. Ujutro ruka buknula. Rendgen pokazuje slomljenu ruku. Gips. Dijete kaže da je baku molila da joj dopusti rolati se. Nakon što je stavila role na noge, napomene baki da uvijek stavlja i štitnike na ruke i noge. Ova joj odgovara (mogu je točno zamisliti kako govori) da koji k... starci kompliciraju i da joj ne trebaju štitnici. I naravno, kao što se obično dogodi, baš taj jedini put u životu kad je M. rolala bez štitnika, spuštajući se niz blagu kosinu, nije dovoljno zakočila i zaustavila se rukama na zidu zgrade. I ode ruka. Sve to ne bi me toliko potreslo da baba niti jednom riječju niti postupkom nije pokazala da joj je žao. Nije morala ni doživjeti infarkt zbog tog događaja (znam da moja stara bi), nije nas trebala nazvati tijekom dana da nam javi za udes (bili smo na putu i vjerojatno bi bili pod stresom na povratku, a ceste ubiru žrtve i zbog manje neopreznosti), ali da je bar nakon dolaska iz bolnice prišla djetetu, zagrlila ga i rekla: »Žao mi je što se tako dogodilo, nisam ni pomislila da će ti se išta loše dogoditi bez štitnike. Drugi put ću ti ih svakako dati.« Samo je šutjela, onako bez ikakve sućuti, skoro ljuta na sve nas. Ni zagrlila je nije. E, tad je izgubila i ono malo poštovanja koje sam gajila prema njoj.
Te je godine još jednom došla k nama, pričuvati djecu par dana preko ljeta. Zadnje riječi koje mi je u lice rekla bile su da je - zbog dadiljanja – za put i boravak kod nas potrošila novce kojima bi inače platila ljetovanje s mužem.
Od tada ljetuje s didom negdje drugdje na Jadranu. Razgovara s djecom kad zna da me nema doma ili kad je djeca sama nazovu. Sina si zove na mobitel kad ga treba. Na svu sreću da mi je dragi svjestan svih nedostataka vlastite si majke i da je na našoj strani.