utorak, 05.11.2019.

Ukrštanje rogova

U nekoliko postova napisanih u posljednjih mjesec-dva (pa i tri) napisao sam da uvijek naiđe netko novi. I nikad nije kraj igre, ako ju želite igrati.

Još neki dan nisam imao nikoga u fokusu, počeo sam se privikavati na činjenicu da bi to moglo potrajati i da bih sad, kao prije nekoliko godina opet mogao odsamovati godinu-dvije, i onda su se pojavile njih dvije odjednom. Kao ruski rulet.

Kao faking Hugo.

"Izaberi jedan broj, sigurno ćeš pogriješiti!"

Vjerojatno ste pročitali uvod u postu od prije tri dana, da sad ne gubim vrijeme. Ako niste, post je tu ispod, pretprošli, imenom "Blues".

Prva protagonistica je M. Tražim joj neki nadimak, pseudonim, ali bezuspješno, za sad. Nakon chata u trajanju od dan-dva obavijestila me je da će u subotu navečer sa svojim društvom biti na istom mjestu gdje idem i ja. Priznajem, osjećao sam nervozu, iako su to njezino društvo moji poznanici od prije, koji su mi skroz OK i simpa.

Puno sam bolji 1:1. Te sam večeri, dakle, išao na "predspoj" kakvi su mi se događali jedino kad su me neki "moji" ljudi nastojali upoznati s nekim "tko je super za mene". I nema baš nikakve razlike ni kad uzmete u obzir da su ovaj put sami protagonisti bili i režiseri, priča je tekla na isti način.

Došao sam u birc, vidio kako sjede točno nasuprot vratima, no pravio sam se da ih ne vidim. Ne jer nešto izvodim, pravim se važan, već jer sam u tom trenutku bio opako nervozan. Prošao sam kraj njih i otišao kraj šanka, na vješalicu ostavio jaknu, proćaskao s konobarom i naručio si cugu.

Nakon nekoliko minuta pogledao sam u njihovom pravcu. Pogledala me je, nasmiješila se, nasmiješio sam se, noge su mi same krenule u tom pravcu. Upoznavanje s njom, rukovanje s poznanicima i opet moj mali uzmak. Pozvali su me da sjednem, izvukao sam se na svoje društvo s kojim ću, eto, provesti 15-20 minuta i onda "malo svrnem" i do njih. Trebao sam zapravo još malo prostora za sebe. Pitao sam ih hoće li nešto popiti od mene, no čaše su im već bile pune.

Za pol sata sjeo sam kod njih. Do nje. I sve je bilo skroz u redu. Live svirka se događala nekoliko koraka dalje, na trenutke je bilo teže razgovarati, a ta situacija je dozvoljavala i da ne razgovaramo cijelo vrijeme, no ipak smo konstantno nešto čavrljali. Dosta puta je upravo ona započela neki razgovor. Već tada sam doznao nešto o njoj, no nisam dao znatiželji da uzleti. Nije bilo vrijeme ni mjesto za to.
Poznanik iz društva okrenuo je mobitel prema nama da opali fotku, primijetio sam da mi se u trenu približila. Sve mi je bilo jasno.

Pozdravili smo se, uz opasku o nekoj kavi nasamo, neki od sljedećih dana.

Tipkanje se nastavilo još te večeri. Iako, pomalo "pod ručnom", valjda u očekivanju tog susreta bez trećih osoba.

*****************
Sutradan, u nedjelju, sjeo sam na motor i odvezao se 100 km dalje, na kavu s nekom drugom ženom. Taj je susret bio ranije dogovoren, pa iako sam već znao da je nova poznanica od prethodne večeri taj metak ruskog ruleta kojeg ću si opaliti u glavu, ipak sam otišao. Ne košta ništa. Da se ne vadim, otkazujem, a ionako sam morao isprobati nove gume.

Obje su par godina mlađe od mene, ne mnogo. Prva tri godine, druga četiri. Obje su razvedene, s po dvoje djece.

Druga je puna tetovaža, samosvjesna, na prvu duhovitija, sklona sarkastičnom humoru kakav obožavam. Kava se događala kod nje doma, uz kći koja je također bila tamo negdje.
Nisam morao puno pričati. Ona je pričala o sebi. Još, još i još. Do kraja susreta nije me pitala ništa.

Pozdravili smo se i otišao sam.

Jasno vam je sve, zar ne?

*****************

Danas se dogodila i ta kava nasamo s M. Neutralan birc, ni meni ni njoj domaći... Već u dogovoru odredili smo si vrijeme od dva sata za to.

Ovaj put nisam bio ni malo nervozan. Ovo je voda, ja sam riba.

Pet minuta nakon mene došla je i ona, vidno nervozna. Prvo sam čuo njezinu priču u detalje. Mučnu priču. Ex muž kreten, PTSP-jevac koji miješa tablete i alkohol, mamin sin, svekrva još veći kreten. Imovina ostala mužu, njoj djeca i krediti. So fair. Na redu je sud.

Razvela se početkom proljeća ove godine. Djeluje plaho, sjebano, ali priča joj je OK. Vraća se u život, vraća si optimizam. I kavu sa mnom vidi kao bitan korak u tome.

Bikuša je u horoskopu, rođendan ima 5 dana nakon mog, a ja jako dobro znam koliko se mi bikovi uvijek želimo izvući iz govana. Ne da nam to nešto biti dolje i valjati se u blatu. Bikuša, to je plus.

Iskrena je, imam dojam. A osobina koju sam posebno primijetio - ni "E" od ega. Možda čak malo nezdravo. Razmišljam je li to posljedica proživljenih stresova, ili njezina trajna osobina. I kakva je sad to Pandorina kutija za mene, kakve bi sve utvare mogle iskočiti iz nje kad se malo stabilizira.

Do kraja susreta vidno se opustila. Bilo je tu osmijeha, toplijih pogleda, nekih priznanja koja su potpuno otvoreno iskakala i nastavila se na kasnijem chatu.

Osjeća se dobro uz mene, kaže.

Jbga, jedino pusa nije pala. Odabrao sam pogrešan birc, pokazalo se pri rastanku. U samom centru grada, pored hrpe prolaznika ne moš ljubit poslovno odjevenu ženu u četrdesetima, koja radi nedaleko i vjerojatno ju netko od prolaznika poznaje.

No i to ćemo ispraviti sljedeći put, rekli smo.

Zadovoljan sam i sobom večeras. Nisam ispričao svoje uobičajene priče, samo sam sudjelovao u razgovoru kako nas je on nosio. Bez anegdota i primjera iz prošlosti, samo sa stavom i razmišljanjem.

Nisam si uprljao ovaj početak. Iako ona ne bi znala razliku, ja bih znao. Došlo je vrijeme promjeni.

Iš-iš, zli duhovi, iš-iš utvare iz prošlosti.

Svoje priče ispričat ću negdje usput, no nisam ih koristio kao osvajačko oružje. Bio sam spontan kao prije 20 godina. Zaboravio sam da je to voda, da sam ja riba.

Drž'te mi palčeve. :)