četvrtak, 29.08.2019.

Prazan hod (vol.2)

Sam sam sebi najbolji prorok. Sve znam. Tako sam znao i za plavušu krupnih očiju, da ću odustati.

Izašli na jednu cugu, pričali sat vremena, odvezao ju kući, njoj bilo lijepo, dogovarali drugu cugu... I onda se u jednom trenutku više ne javih, jer ona nije to što trebam. Ne povlače mi se više recke.



Bliži se neki datum... Obljetnica otkad sam sreo onu koja me zimus umalo koštala razuma.

Nisam joj se javio više od dva mjeseca, nije mi se javila više od dva mjeseca. Ne gledam njezine slike, ne otvaram joj profil na FB. Još ju tu i tamo zavrtim u mislima, ali mogu reći da sam se ohladio.

I ona mene zavrti u mislima, čini se. Zna da se bliži ta obljetnica. Prije dva dana je ostavila trag. Faking "Sviđa mi se" ispod jednog mog posta, i nemiri su krenuli.


Ne želim da ostavlja tragove.

2. rujna će se zavrtjeti ringišpili u dvjema idiotskim glavama.


Ja se njoj neću javiti. Ne želim ni da se ona meni javi.


Želim samo da me ostavi na miru.

Imam velike oči, velike uši. Gledam i osluškujem oko sebe.

Želim sresti nekog novog. Nekog vrijednijeg.